Vjerujete li u ljubav? Vjerujete li u ljubav na prvi pogled? Vjerujete li u vječnu ljubav? Bez obzira na to jeste li romantično raspoloženi, jedno je sigurno – najpoznatije ljubavne priče iz povijesti ostaju vječne.
U stara vremena hrvatske djevojke svojim su zaručnicima vezivale oko vrata rubac, kao znak ljubavi i vjernosti. Time su se međusobno obvezali, ali i drugima dali na znanje da su u vezi.
Taj čin bio je posebno važan u ratna vremena jer je simbolizirao obećanje, trajnu ljubav, spremnost na dugogodišnje čekanje, a zaručnicima – vojnicima to je saznanje pružalo utjehu i ohrabrenje u najtežim trenucima na ratištu.
Ostao bi to samo intiman trenutak, ljupka tajna skromne i čestite hrvatske mladeži da se u vrijeme Tridesetogodišnjeg rata, u 17. stoljeću, nije dogodio čudnovat obrat.
Hrvatska laka konjica, na glasu po iznimnom junaštvu, pristupila je francuskoj kraljevskoj vojsci. Uz vojničko umijeće i hrabrost, hrvatski vojnici odlikovali su se i originalnim detaljem – crvenim rupcem oko vrata.
To su odmah uočili modno profinjeni Parižani kojima je hrvatski rubac bio očaravajući novitet. Za razliku od tadašnjih visokih krutih okovratnika, hrvatski rupci bili su jednostavni, slikoviti, lepršavi i k tome otmjeno svezani u čvor.
Taj modni detalj s oduševljenjem je prihvaćen na dvoru kralja Luja XIV. Kravata (od franc. cravate, prema njem. dijalektalnom obliku Krawat – Hrvat) postala je znak dostojanstva i uljudnosti, otmjenosti i svečanosti.
Ubrzo je zavladala ondašnjom građanskom modom i osvojila prvo Europu, potom Ameriku, a danas i cijeli svijet.
Široki rupci hrvatskih vojnika i zaručnika nosili su se kao modni dodatak tijekom XVIII. st., a zatim su postali dio muškog odijela i s vremenom se približili današnjoj kravati.
Kravata je univerzalni simbol otmjenosti i kulture odijevanja, ali njezin moćan simbolički potencijal sadrži i druge vrijednosti.
Vertikala kravate označava ljudsku vertikalu – ljudsko dostojanstvo i samosvijest, trenutke svečanosti i slavlja, uspješnost i poslovni duh.
Svojom lepršavošću u opreci s čvorom, kravata "veže" slobodu i odgovornost, upućujući na ljudsko dostojanstvo, poštenje i pravičnost.
Kravata naglašava univerzalne civilizacijske vrijednosti, koje su pomalo izgubljene u našem društvu i svijetu. Poziva nas da budemo suvremeni vitezovi časti koji žive te vrijednosti, a takav simbolizam ima epohalnu važnost i za Hrvatsku i za svijet.
Još od davnina, kad su hrvatske djevojke svojim zaručnicima vezale oko vrata komad tkanine najčešće crvene boje, rubac je ostao simbol ljubavi i vjernosti.
Izrađen strpljivim ručnim radom i maštovito ukrašen, izražavao je ljepotu ženstvenosti i spremnost djevojke za udaju, a istodobno je bio i znak zrelosti mladića koji ga je nosio svezanoga oko vrata.
Rubac je tako postao istaknuti znak međusobne ljubavne veze, obveze mladića i djevojke, baš poput današnjeg zaručničkog prstena.
Ljubav je bezvremenska, vrijeme joj ne prolazi. Ona je konstanta koja od davnina pa do danas pronalazi iste putove.
Na te nas običaje i dalje podsjećaju izvedenice tog istog rupca – Croata kravata za muškarca i Croata marama za žene.
Ljubav nalazimo u različitim oblicima. Ona može drhtati poput obećanja između mladića i djevojke, biti čvrsto satkana kao veza između unučadi, bake i djeda, majke i oca, lepršati u radosti druženja prijatelja i prijateljice... a vezanjem nježne svile u čvor učvršćujemo baš tu posebnu vezu. Vežemo zapravo nešto mnogo veće i snažnije od modnog dodatka.
Darivanjem kravate muškarcu i obratno – rupca ženi, šaljete snažnu poruku međusobne veze. Govorite koliko vam je stalo. Postoji li dar koji će se nekome više svidjeti? Možda. Snažniji? Teško.
Lijepo je pročitati članak u kojem se upotrebljava hrvatska riječ rubac u skoro cijelom tekstu jer je sve više ljudi izbjegava upotrijebiti iako spada u standardni hrvatski jezik i više vole upotrebljavati stranu riječ - turcizam ma(h)rama... Naravno, ne smeta mi da netko upotrebljava i tu riječ jer je odavno ušla u hrvatski standard, ali izbaciti iz govora i pisanja izvornu hrvatsku riječ i zamijeniti je u potpunosti tuđicom je žalosno osiromašenje hrvatskog jezika... Hvala autoru.