U paragvajskom glavnom gradu Asuncionu održani su šesti Susreti hrvatskoga iseljeništva s područja Južne Amerike. Glavni organizator bila je Hrvatsko-paragvajska gospodarska komora uz suorganizaciju Kluba Hrvata iz Paragvaja. Susretu su nazočili predstavnici hrvatskih iseljeničkih zajednica i članovi Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH, a iz Hrvatske je stigao i predstavnik Vlade RH te izaslanik premijera Zvonko Milas koji je državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH. Kao predstavnici Hrvatskog sabora ondje su bili predsjednica Odbora za Hrvate izvan RH Zdravka Bušić i zastupnik Davor Ivo Stier, a skupu je nazočio i predstavnik Hrvatske matice iseljenika, odnosno zamjenik ravnatelja dr. sc. Ivan Tepeš, koji je za Večernji list govorio o kongresu, ali i o životu Hrvata u Paragvaju, povijesti njihova doseljavanja u tu južnoameričku zemlju te današnjem životu zajednice.
– Prvi susret hrvatskoga iseljeništva organiziran je 2015. u Limi u Peruu s ciljem što jačeg međusobnog povezivanja Hrvata iz Južne Amerike. Uslijedili su susreti u Boliviji, Čileu, Ekvadoru i Argentini. Svaki novi susret pokazivao je svoju opravdanost, a osim međusobnog čvršćeg povezivanja južnoameričkih Hrvata, susreti su rezultirali i jačim angažmanom hrvatskih institucija i ostvarivanju gospodarskih veza Hrvatske i južnoameričkih država. Susret u Paragvaju trebao se održati u studenom 2020., ali je zbog pandemije koronavirusa odgođen sve do ožujka 2022. – kazao je dr. sc. Ivan Tepeš, dodajući da je prvi dan Susreta protekao svečano uz večernji kulturno-umjetnički program kojim su hrvatska iseljenička društva iz Južne Amerike pokazala kako su u udaljenim dijelovima svijeta uspjela očuvati svoju pjesmu, plesove, jezik i običaje te zadržati ljubav prema domovini svojih predaka, a paragvajski Hrvati predstavili su i izvorne pjesme i plesove svoje nove domovine.
Jačanje gospodarskih veza
– Drugi dan protekao je u predstavljanju aktivnosti iseljeničkih zajednica i institucija iz Hrvatske, posebice na području kulture. Iz izlaganja se dalo zaključiti kako je veliki broj hrvatskih društava u posljednje vrijeme naglasak stavio na sređivanje povijesnih arhiva iseljeničkih zajednica i povijesne dokumentacije o doseljavanju Hrvata, a u tome surađuju s nacionalnim arhivima država u kojima žive. U tom poslu važnu će ulogu imati i institucije iz Hrvatske. Pokazalo se da suradnja iseljenika iz Južne Amerike s domovinom nije prestala ni tijekom pandemije, unatoč činjenici da se nije moglo putovati i održavati osobne kontakte, ali je zato kontakt održavan putem društvenih mreža. Poučeni tim iskustvom, budući projekti u Matici prilagodit će se i online sudjelovanju, a za razliku od prijašnjih godina osigurat će se i veća financijska sredstava za školarine i smještaj većeg broja iseljenika iz Južne Amerike koji će u Hrvatskoj sudjelovati na Matičinim programima vezanima za njegovanje hrvatskog jezika i kulture. U kulturnom centru u Asuncionu svečano je otvorena i gostujuća izložba zagrebačkog Etnografskog muzeja o braći Seljan, poznatim hrvatskim istraživačima koji su početkom 20. stoljeća boravili u Paragvaju i drugim južnoameričkim državama. Posljednji dan susreta protekao je u znaku gospodarstva te su se razmatrale mogućnosti ulaganja između Paragvaja i Hrvatske. Izražena je nada kako bi upravo Paragvaj zbog svojih nižih poreznih stopa mogao postati poveznica u gospodarskoj suradnji između Hrvatske i Južne Amerike. Upravo je naglasak na gospodarstvu i jačanju gospodarskih veza Hrvatske i južnoameričkih država posredstvom hrvatskih iseljenika glavna nit vodilja pri organizaciji južnoameričkih susreta hrvatske dijaspore – istaknuo je Ivan Tepeš, napominjući da je posljednjeg dana šestih Susreta odlučeno da će se sljedeći, 7. Susreti hrvatske dijaspore Južne Amerike, održati u Montevideu u Urugvaju u studenom 2023., a domaćin će biti počasni konzul RH u Urugvaju i istaknuti iseljenik dr. sc. Eduardo Antonić.
Delegacija iz Hrvatske obišla je i hrvatske iseljenike i njihova društva u Asuncionu te se pritom upoznala s njihovim djelovanjem. Paragvaj je država koja se nalazi u središnjem dijelu Južne Amerike, pretežito je nizinska i u njoj živi oko 6 i pol milijuna stanovnika. Prvi Europljani u Paragvaj su stigli početkom 16. stoljeća, a glavni grad Asuncion osnovali su Španjolci 1537. godine. Veliki doprinos u razvoju Paragvaja su od početka 17. stoljeća do polovine 18. stoljeća dali isusovci čiji su misionari posredstvom mreže svojih misionarskih naselja, tzv. redukcija, podučavali mnogobrojno indijansko stanovništvo europskom načinu života i gospodarstva. U drugoj polovini 19. stoljeća od 1864. do 1870. Paragvaj je gotovo uništen tijekom rata koji je ta država vodila protiv Brazila, Argentine i Urugvaja, pri čemu je izgubila gotovo dvije trećine muškog stanovništva. Nakon toga Paragvaj se polako oporavljao zahvaljujući i europskim doseljenicima. Službeni jezici su španjolski i gvaranski, jezik paragvajskih domorodaca.
– Na ulicama Asunciona može se vidjeti da je standard nizak te da među stanovništvom postoje velike razlike. Četvrt u kojem se održavao Susret hrvatske dijaspore nalik je modernim poslovnim četvrtima europskih gradova, dok je centar koji je bogat španjolskom kolonijalnom arhitekturom zapušten, kao i većina ulica kojima se prometuje. Razlika u standardu može se vidjeti i u starosti vozila u prometu, a vožnju Asuncionom teško bi mogao izdržati prosječni zagrebački vozač slabih živaca s obzirom na to da se prometna pravila rijetko poštuju, prometni traci ne postoje, a oduzimanje prednosti stalna je pojava. U strogom centru zanimljivo je i to što je u velikom parku neposredno ispred zastupničkog doma parlamenta niknulo šatorsko naselje najsiromašnijih građana – objasnio je dr. sc. Ivan Tepeš, otkrivši da je za tu zemlju karakteristično i tzv. “paragvajsko vrijeme”, što označuje relativnost pojma o vremenu i kašnjenje svega pa tako onaj tko cijeni točnost u Paragvaju vrlo lako izgubi živce.
– Zato se toplo preporučuje da tijekom boravka u Paragvaju ne gledate na sat, a kašnjenje od pola sata, sat vremena, pa čak i dva sata uzima se kao nešto normalno. U razgovorima s hrvatskim iseljenicima koji ondje žive može se zaključiti kako je Paragvaj, za razliku od ostalih zemalja Južne Amerike, dosta sigurna zemlja za život iako je standard nizak u skladu s južnoameričkim prilikama. Standard i cijene niži su nego u Hrvatskoj, što je vidljivo po cijeni goriva koje je prije posljednjih poskupljenja stajalo 4 kune po litri, a sada se kreće između 8 i 10 kuna. I cijene hrane u svjetski poznatim lancima koji posluju i u Hrvatskoj niže su u Paragvaju.
U Paragvaju živi oko 5 tisuća hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka, a njihovo naseljavanje u tu daleku zemlju počelo je još u 19. stoljeću, s time da je prva organizacija u čijem su osnivanju sudjelovali Hrvati bila “Sloga Slovinska Uzajamne Pomoći”, utemeljena u Asuncionu 4. kolovoza 1889. godine. Sljedeće godine ta je organizacija sagradila i velebni panteon na središnjem groblju u Asuncionu, a ondje se hrvatski iseljenici i njihovi potomci pokapaju i u novije vrijeme. Naseljavanje Hrvata odvijalo se do polovine 20. stoljeća, a nakon 1950. broj doseljenika se smanjio. Među njima je bilo i hrvatskih političkih emigranata od kojih je zasigurno javnosti najpoznatiji Miro Barešić. Hrvati iz Paragvaja dali su svoj doprinos i u Domovinskom ratu. Većina hrvatskih iseljenika iz Paragvaja korijene vuče s prostora Dalmacije, ali ima i onih iz drugih dijelova Hrvatske. Njihovi su potomci danas raštrkani po cijeloj zemlji, ali se velika većina nalazi u istočnoj regiji, odnosno u gradovima Asuncion, Villarrica, Concepcion, Encarnacion, Luque, San Lorenzo, General Artigas te u njihovoj okolici.
Nakon doseljavanja hrvatski migranti posvetili su se trgovini, ljekarništvu, maloj obrtničkoj industriji, seoskim poslovima, strojarstvu, arhitekturi, a bili su i oružnici i riječni nautičari. Većina ih se naselila u urbanim i poluurbanim sredinama. Trenutno potomci Hrvata pokrivaju gotovo sva područja gospodarskog, kulturnog, sportskog i društvenog spektra te obavljaju državne, vojne i policijske dužnosti. Većina Hrvata pripada srednjem i višem srednjem sloju, a mali broj obitelji pripada višem sloju paragvajskog društva.
Prvi borbeni zrakoplov
Mnogi Hrvati imali su važnu ulogu u paragvajskom društvu, Juraj (Jorge) Veljačić bio je 1904. jedan od graditelja monumentalnog spomenika u čast borbi Paragvaja protiv Trojnog saveza, a pilot Francisco Cusmanich 1922. dopremio je prvi borbeni zrakoplov u Paragvaj te je promicao osnivanje prve vojne škole zrakoplovstva u Paragvaju. Manuel Augustin Fleitas Solich bio je uspješan paragvajski nogometaš i nogometni trener koji je kao izbornik vodio paragvajsku reprezentaciju 1953. kada je postala prvak Južne Amerike. Trenutačno se najuspješnijim paragvajskim sportašima dodjeljuju medalje za sportske zasluge “Manuel Fleitas Solich”. Enrique Soljančić bio je osnivač prve škole za gluhe u Paragvaju, a dr. Andres Manuel Vidovich Morales bio je ministar javnog zdravstva od 1994. do 1998. R. Francisco Perez Marichevich je vrsni pjesnik, esejist, pripovjedač, novinar i književni kritičar. Dr. Oscar Bojanović Urbietabio je izvrstan veterinar, jedan od osnivača Veterinarskog fakulteta nacionalnog sveučilišta u Asuncionu. Ricardo Mena Knoop Miloslavich je bivši paragvajski profesionalni tenisač, a igrao je za paragvajsku Davis Cup reprezentaciju od 1990. do 1998. To su samo neki od Hrvata koji su ostvarili velike karijere u profesijama kojima su se bavili.
Danas Hrvati u Paragvaju djeluju u tri organizacije u Asuncionu, najstarija od njih je Paragvajsko-hrvatska gospodarska komora koja je osnovana 1996., a njezin osnivač i prvi predsjednik bio je Hugo Soljan. Komora je nakratko bila obustavila svoj rad, a ponovno je aktivirana unatrag nekoliko godina pa je bila i nositelj ovogodišnjeg Susreta hrvatske dijaspore Južne Amerike. Predsjednik komore je arhitekt Gustavo Glavini, a njegovi prvi suradnici su potomci osnivača komore Hugo Soljančić i Ana Carol Soljančić. Komora je usredotočena na jačanje gospodarskih veza Hrvatske i Paragvaja.
– Drugo aktivno društvo hrvatskih iseljenika u Asuncionu je Paragvajska udruga Hrvata osnovana u listopadu 2015. na inicijativu predsjednika udruge Huga Estiggaribie Villasanti Soljančića, koji je izvrstan poznavatelj i govornik hrvatskog jezika što znatno doprinosi održavanju hrvatskog identiteta u paragvajskoj hrvatskoj zajednici. Udruga je uredila prostorije u Hrvatski dom, a predsjednik Hugo Villasante u suradnji s potpredsjednikom udruge i povjesničarom Blasom Knoopom Davalosom Miloslavićem upravo je ovih dana završio knjigu “Hrvati u Paragvaju”. U knjizi se nalazi mnoštvo vrijednih podataka o povijesti doseljavanja Hrvata u Paragvaj te je obrađena povijest života hrvatskih iseljeničkih obitelji u toj zemlji. Predsjednik ove udruge do kraja godine namjerava se s obitelji preseliti u Hrvatsku te ondje nastaviti živjeti i raditi, poput svog brata koji je to već učinio prije nekoliko godina. Najviše ga zanima pitanje u kojem će dijelu Hrvatske živjeti, s time da je trenutačno skloniji tome da ostane živjeti u gradu poput Zadra nego u Zagrebu – govori dr. sc. Ivan Tepeš, ističući da je treće djelatno društvo Klub Hrvata u Paragvaju koji je osnovan 30. svibnja 2019. i na čijem čelu je Mario Krišković, a tajnik kluba je njegov sin, mladi liječnik Kevin Krišković.
Članovi Kluba Hrvata u Paragvaju posjeduju svoje prostorije koje su uredili hrvatskim obilježjima, a ondje namjeravaju organizirati druženja i održavati tečajeve hrvatskog jezika i kulture. U planu im je opremanje i klupske knjižnice knjigama iz Hrvatske i iseljeništva koje se tiču hrvatske povijesti, kulture i svega onoga što pridonosi održavanju hrvatskog identiteta i učenju hrvatskog jezika. S posebnim su ponosom pokazivali pod na ulazu i na stražnjoj terasi koji je popločan u bojama hrvatske šahovnice, a za njegovo su se uređenje posebno potrudili. Prostorije Kluba nalaze se u četvrti Asunciona u kojoj se nalazi i sjedište Provincije Družbe sestara milosrdnica koje su osnovale sestre iz Zagreba, a čiju je školu pohađao i Kevin Krišković.
– Upravo je život Hrvata u Asuncionu usko povezan sa sestrama milosrdnicama sv. Vinka Paulskog iz Zagreba, koje su u Asuncion pristigle 1942. preko Argentine, a najpoznatija je bila Slava Vedrina, poznata humanitarka i širiteljica pismenosti u Paragvaju koju su još nazivali i paragvajskom Majkom Terezom – govori Ivan Tepeš. Ističe da su tijekom razgovora s paragvajskim Hrvatima svi izrazili zadovoljstvo što je upravo ta zemlja dobila priliku organizirati susret Hrvata iz Južne Amerike kako bi se i ta malobrojna hrvatska iseljenička zajednica pokazala i dokazala sposobnom te se predstavila hrvatskoj iseljeničkoj i domovinskoj javnosti koja je od iseljenika iz Južne Amerike najviše upoznata s onima iz Argentine i Čilea pa je ovo bila idealna prilika za upoznavanje i paragvajske hrvatske zajednice.
Osim hrvatskih društava gosti iz Hrvatske obišli su i panteon Slavjanska sloga na središnjem groblju u Asuncionu, koji je podignut 1890., a u njemu se nalaze zemni ostaci mnogobrojnih hrvatskih iseljenika iz poznatih hrvatskih obitelji iz Paragvaja, o čemu slikovito govore i tamošnji nadgrobni spomenici. Ovo groblje u Asuncionu ima i jednu zanimljivost, naime lijesovi s pokojnicima ne spuštaju se pod zemlju, nego se polažu iznad zemlje u malim mauzolejima pa se mogu vidjeti kroz stakla. Aktivnost predstavnika svih hrvatskih društava došla je do izražaja i tijekom tzv. Konzularnih dana koji su održani nakon završetka 6. Susreta hrvatske dijaspore.
– Naime, tijekom sljedeća tri dana djelatnice hrvatskog veleposlanstva iz Buenos Airesa, koje je zaduženo i za Paragvaj, bile su na raspolaganju iseljenicima i njihovim potomcima koji su popunjavali zahtjeve za dobivanje hrvatskog državljanstva te su rješavale sve druge probleme koji su u nadležnosti hrvatskog veleposlanstva. Tijekom tih konzularnih dana vodstva hrvatskih društava pomagala su svojim članovima i svim drugim iseljenicima u popunjavanju dokumenata i komunikaciji s djelatnicama veleposlanstva – kazao je dr. sc. Ivan Tepeš.