HAPAG ili Hamburg-Amerika Linie osnovan je u Hamburgu 1847. (kratica HAPAG uobičajenija je od punog naziva – Hamburg Amerikanische Packetfahrt Actien Gesellschaft, kako se društvo zvalo do 1893.).
Društvo započinje prekomorski promet već sljedeće godine jedrenjakom Deutschland kojim održava "poštansku" liniju između Hamburga i New Yorka, s pristajanjem u Southamptonu. Plovidba jedrima na toj pruzi i tada traje četrdesetak dana.
Rast kompanije ubrzan je i preuzimanjem manjih brodara (Adler Line, 1875., Carr Unio Line, 1886. i drugi) te se HAPAG postupno razvija u najveće njemačko brodarsko društvo, a početkom 20. stoljeća i u najveću svjetsku kompaniju!
Od 1872. društvo održava tjednu vezu s New Yorkom. Povećava se i broj linija te HAPAG-ovi brodovi pristaju i u Baltimoreu, a plove i za Srednju Ameriku, Meksiko, Južnu Ameriku, Kinu, Japan i Australiju. Godine 1873. pokreće i liniju koja se ljeti održava između Hamburga, Antwerpena i Montreala, a zimi između Hamburga, Antwerpena i Bostona.
Da izbjegnu konkurenciju na Sredozemlju Hamburg-Amerika Linie i Norddeutscher Lloyd pokreću i liniju koja povezuje sredozemne luke Napulj i Genovu s New Yorkom (1897. – 1905.).
Uspon HAPAG-a uvelike se pripisuje i spretnosti i poduzetnosti najslavnijega direktora Alberta Ballina (1857. – 1918).
Rođen je kao trinaesto dijete u skromnoj hamburškoj židovskoj obitelji podrijetlom iz Danske. Zarana se suočio s iseljeničkim ambijentom jer mu je otac bio suvlasnik agencije koja je organizirala odlazak iseljenika u SAD. Kada 1874. otac umire, mladi Albert preuzima posao i razvija tvrtku u nezavisnoga linijskog iseljeničkog brodara koji nastoji smanjiti troškove prijevozom tereta na povratnim turama na kojima uglavnom nema mnogo putnika.
Spretnim poslovanjem privukao je pažnju HAPAG-a te već 1888. postaje jedan od direktora, a 1899. i generalni direktor. U njegovo je doba kompanija na vrhuncu, 1914. ima ukupno 175 velikih brodova, održava linije s pet kontinenata i zapošljava dvadeset tisuća radnika!
U to je doba HAPAG je, u nadmetanju s vodećim brodarima koji su se hvalili velikim i luksuznim brodovima, iste godine kada je izgrađen Titanic, dao izgraditi brod koji je reklamirao kao najveći na svijetu – Imperator (1912.).
Ovaj div je mogao primiti 700 putnika prve, 600 druge i 940 treće klase te – 1750 putnika četvrte klase. Poboljšani uvjeti treće klase potaknuli su i "inovativno" uvođenje novog kategoriziranja putnika!
Ballin je koncipirao i izgradio i uzorno iseljeničko selo na izdvojenom mjestu do kojeg je izravno stizala željeznica. Očito je pokazivao i određeno razumijevanje i naklonost prema siromašnim istočnoeuropskim i srednjoeuropskim iseljenicima, naročito prema židovima koji su bježali pred pogromom, no još je više vodio računa o interesima svoje kompanije.
Organizacija i priprema za odlazak u Ameriku u naselju koje su nazivali Ballinov grad – Balinstadt – u drugim se lukama često spominjao kao uzor pa tako i u Rijeci koja se poziva na hamburški primjer kada gradi svoj, također uzoran, "hotel iseljenika".
preuzeto iz knjige Merika - Iseljavanje iz srednje Europe u Ameriku 1880. - 1914.