Dragica Vukelić inženjerka je prehrambene tehnologije i potpredsjednica Udruge stručnjaka i poslovnih ljudi hrvatskog porijekla.
Otac joj je Hrvat, a majka Čileanka. Kada je navršila 16 godina, obećala je glavi obitelji da će napisati knjigu o njegovu životu. To je i napravila u rujnu 2015.
>> Hrvati u Buenos Airesu već dugo nisu imali ovakvu radost i raspoloženje
U djelu "Sokolovi u mojoj duši" autorica je krenula in medias res, a zatim je obuhvatila događaje koji prethode i slijede.
Prikazuje se život obitelji Jose Vukelića, opisuju emocije, strahovi, traganje za idealima, hladnoća i glad, sve strahote koje su doživjeli za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Knjiga je dobila ime po pjesmi koju je Vukelić, rodom iz Donjeg Kosinja u Lici, često pjevao: "Oj Hrvatska mati, nemoj tugovati. Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati".
Ovo svjedočanstvo o stvarnome životu ispripovijedano je riječima dvaju izvjestitelja – iz Dragičine perspektive, ali i kroz priču njezina oca, koji se kao 18-godišnjak uključio u vojsku i sudjelovao u ratnim zbivanjima davne 1941.
U jednom odlomku piše: "Zoru, njegovu majku primili su za kosu i vukli je u sredinu grupe koja ju je okružila, a Petra, njegova oca, neprestano su gurali i lupali. Jedan od njih tada je uzeo sjekiru... Bio je to najstrašniji rastanak, jer tako zarobljen nije mogao ništa učiniti. Bio je prisiljen gledati najužasniju predstavu koju normalno ljudsko biće ne može ni zamisliti".
U teškim vremenima njezina oca pratila su dvojica životnih suputnika – Jure Vučetić iz Brinja i Stjepan Čančar s Plitvica. Prijatelji su zajedno počeli novi život u Čileu nakon što je sukob okončan.
Ova knjiga postigla je veliki uspjeh među Hrvatima i njihovim potomcima u Latinskoj Americi jer svi suosjećaju na ovaj ili onaj način s pričom i Josinim životom.
Sljedeći je zadatak prevesti ovih 300 stranica na hrvatski jezik!
>> Pobjegao iz domovine starim drvenim brodom pa se zakleo: Ako preživim, jednog ću dana...