Na samome jugu Francuske, uz slavnu Azurnu obalu, Hrvati već više od 40 godina slave Svetu misu i uz Katoličku Crkvu pokušavaju održati hrvatski jezik, kulturu i tradiciju.
U to smo se mogli uvjeriti prilikom posjeta Nici i euharistijskome slavlju koje je u crkvi don Bosca predvodio vlč. Stjepan Čukman.
Riječ je o svećeniku Zagrebačke nadbiskupije i dugogodišnjem voditelju Hrvatske katoličke misije u Nici, koji je ujedno i delegat hrvatske inozemne pastve za Belgiju, Englesku, Francusku, Luksemburg i Nizozemsku, a od 2002. vodi i Slovensku katoličku misiju u Nici.
"Nica je jedno od najpopularnijih turističkih odredišta na svijetu. Hrvati su se u ovoj regiji počeli uglavnom naseljavati nakon Drugoga svjetskog rata. Prema procjenama koje sam radio s našim konzularnim službama, danas na području Hrvatske katoličke misije u Nici, odnosno na samome jugu Francuske, žive otprilike dvije tisuće Hrvata. Naša misija osnovana je 1970. godine, zaštitnik je blaženi Alojzije Stepinac, a uz misna slavlja organiziramo vjeronauk, proslave svetog Nikole i Stepinčeva", rekao je vlč. Čukman koji je u Nicu došao 1996. godine.
Prije toga vodio je najsjeverniju hrvatsku katoličku misiju, u Oslu, gdje je svojedobno upoznao i susreo sv. Majku Tereziju nakon što joj je 1979. dodijeljena Nobelova nagrada za mir.
Baš kao što su to činili njihovi preci i sunarodnjaci tijekom šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u današnje vrijeme mnogi mladi Hrvati, u potrazi za poslom i sigurnošću, odabiru Irsku ili Njemačku.
Crkva itekako prati migracijska kretanja i pokušava održati kontakt s najnovijim valom hrvatskih iseljenika.
S druge strane, u Nici je primjetno starenje hrvatske populacije, vjernika na misnim slavljima sve je manje, a prava je rijetkost ondje susresti mladu obitelj.
I naši ljudi u Francuskoj u međuvremenu su dobro integrirani, a kao i u mnogim drugim misijama, kontakt s hrvatskim jezikom i kulturom sve je teže održavati, pogotovo ako je riječ o sredini poput Azurne obale, gdje su Hrvati raspršeni po cijelome području – od Monaka preko Nice i Cannesa sve do Toulona.
"U Nici turizam je, naravno, vrlo važna grana gospodarstva, ali ima i dosta industrije. Hrvati rade u svim mogućim djelatnostima. Oni koji su ovdje rođeni i odrasli zaposleni su na dobrim radnim mjestima. S druge strane, imate i mnoge pripadnike starije generacije, umirovljenike koji su nekada obavljali loše plaćene poslove i čija primanja nisu baš izdašna za relativno skupu sredinu kao što je ova", otkrio je naš sugovornik.
Nica je tipičan mediteranski grad i šetnja njezinim ulicama neodoljivo podsjeća na kale dalmatinskih gradića.
Budući da je tijekom povijesti dugo pripadala Italiji, i danas se ovdje može jasno vidjeti, čuti i osjetiti talijanski utjecaj, ali i važnost katolicizma.
Mnogi Hrvati s kojima smo razgovarali još uvijek su pod dojmom stravičnoga zločina koji se na poznatoj Promenade des Anglais dogodio 14. srpnja 2016. tijekom proslave francuskoga nacionalnog praznika.
Spomenimo na kraju da je 2010., prigodom 40. obljetnice Hrvatske katoličke misije u Nici, njezin voditelj, vlč. Stjepan Čukman priredio fotomonografiju naslovljenu "Hrvati na jugu Francuske" s namjerom da zabilježi najvažnije povijesne poveznice između naših ljudi i Francuza, osobito na Azurnoj obali, gdje se u drugoj polovici 20. stoljeća doselio znatan broj hrvatskih iseljenika.
Hrvatska riječ u javnosti mogla se čuti tek na rijetkim mjestima. Jedno od takvih bile su crkve u kojima su naši svećenici, dijeleći sudbinu svoga naroda, Božju riječ u tuđini tumačili na hrvatskome jeziku.
Uz nemale žrtve i odricanja, a često i nerazumijevanje, pokušavali su motivirati svoje sunarodnjake na crkveni, kulturni, društveni i dobrotvorni život.
Mario Kolmanić
Stare jer nisu htjeli pomoci nikog novog tko je dosao iz Hrvatske a uz to francuska zatvorenost prema Hrvatima ucinila je svoje.