Tania Valeria Raguž kao mlada pravnica, početkom devedesetih, radila je u odvjetničkoj tvrtki u Londonu. Rodila se i odrasla je u Velikoj Britaniji. Cijeli život bila je iznimno osjetljiva na nepravdu i vječni borac za ljudska prava.
Njezin otac Željko Raguž otišao je iz Hercegovine u tu zemlju trbuhom za kruhom.
Oženio se s Mary McKane, porijeklom Irkinjom, i bavio se hotelijerstvom. Godine 1968. dobili su svoje jedino dijete Taniju.
U međuvremenu, Željko je proširio posao i kupio hotel Chateau Impney, preuređeni dvorac sa 106 spavaćih soba, a kasnije je kupio još dva objekta.
I kako to biva, očekivalo se da će Tania, uz svoju odvjetničku karijeru, kad dođe vrijeme, preuzeti i očevo hotelijersko carstvo.
Međutim, 1996. godine Tania je napustila Englesku i preselila se u Zagreb. Prevagnuo je poriv da pomaže mladoj Hrvatskoj u njezinim naporima da se u svijetu etablira kao neovisna, suverena i moderna zemlja.
Pridružila se skupini mladih stručnjaka, djece hrvatskih iseljenika rođenih u mnogim zemljama svijeta, a zaposlenih u Ministarstvu vanjskih poslova.
Njezina topla narav kojom je pristupala svakom čovjeku i okupljala prijatelje oko sebe, profesionalnost u poslu te ljubav prema životu koju je iskazivala u svemu što je radila ubrzo su postale odlike po kojima će je svi pamtiti.
Slijedile su godine uspješnog rada i diplomatskih mandata u veleposlanstvu RH u Washingtonu te u Stalnoj misiji Republike Hrvatske pri Ujedinjenim narodima.
Vrhunac njezine karijere vjerojatno je bio kad je za Konferenciju na vrhu o održivom razvoju "Rio+20", koja je održana u lipnju 2012., izabrana u Pripremni biro. Na plenarnoj sjednici u Brazilu izglasana je za glavnog izvjestitelja konferencije, gdje je predstavila nacrt izvješća koje je usvojeno. Bila je osobna zadužena da ga dovrši.
Voljeli su je svi zbog njezine odgovornosti i predanost zadacima ali i tople, prpošne naravi koja nije propuštala ni jednu priliku za šalu, smijeh i veselje.
Tijekom boravka u New Yorku upoznala je Davida Caglea, arhitekta iz Teksasa. Na njihovo vjenčanje, koje se održalo u Velikoj Britaniji, pozvala je mnoge prijatelje s posla. Došli su iz različitih krajeva svijeta.
Godine 2008. oboljela je od raka. Nije htjela dopustiti opakoj bolesti da nadjača ljubav prema životu. I isprva je uspjela u tome.
Prije dvije godine preselila se u Bruxelles kako bi vodila europski ured Svjetske organizacije za zaštitu životinja. I bilo je dobro sve do prije pola godine kad se zloćudna bolest vratila. Iako smo svi znali da je jako bolesna, nitko nije vjerovao da bi nas mogla napustiti. Otišla je uoči Svih svetih.
Na komemoraciji u Ministarstvu vanjskih poslova, na kojoj je govorio ministar Davor Ivo Stier, okupili su se mnogi kolege i prijatelji. Nakon što je naveo njezine diplomatske uspjehe, ministar je govorio o Taniji kao osobi.
"Taniju mnogi od nas znamo iz devedesetih godina, kada je nakon školovanja u Velikoj Britaniji ponudila domovini Hrvatskoj svoje znanje, profesionalnost, predanost i rad. Upravo to je ono što je zemlje zapada učinilo zemljama blagostanja, a ona je to htjela ponuditi i našoj domovini. Tania je bila osoba koju, kad je upoznate, zapamtite je zauvijek i to ne samo njezin česti, glasni, gromki i uvijek otvoreni smijeh. Bila je temeljita, ozbiljna i precizna, djelovala je odlično i odlučno, uvijek optimistički. Kombinacija anglosaksonske radne etike, irskog šarma i hrvatske topline! To je bila njezina prednost u svakodnevnom komuniciranju koja je pridonijela i uspješnom predstavljanju Hrvatske u inozemstvu. Ukratko, bila je čast i osobit privilegij poznavati Taniju i raditi s njom", rekao je Stier i zaključio kako mnogi uspjesi hrvatske diplomacije ne bi bili ostvareni bez Tanije, a premalo ljudi to zna.
"Jedna zraka sunca više ne sije na Zrinjevcu... Počivala u miru, draga i dobra Tania", zabilježio je na Facebooku njezin prijatelj i kolega Mario Škunca.
Posljednji ispraćaj u Bruxellesu organizirala je njezina vjenčana kuma Lydia Nimac koja je bila s njom u posljednjim trenucima.
Velečasni Daniel McHugh, koji je Taniju krstio i vjenčao, i fra Tomo Anđelić otpratili su je na vječni počinak.
Uz obitelj i veliki broj prijatelja ispraćaju su nazočili veleposlanici Mato Škrabalo i Mario Nobilo.
"Ako će se ikad proglasiti osmo čudo svijeta, to bi trebala bila Tania. Prijateljica, kolegica, kuma, baby-sitterica, bračni savjetnik, rame za plakanje i smijanje. Avanturistica i mirotvorac. Nikad joj ništa nije bilo teško učiniti i staviti sve na stranu kad bi netko od nje zatražio pomoć. Teško će se naći osoba slična njoj. Imala je ruke od zlata i sve je radila dušom i s ljubavi", rekla je Jenny Oštarić Vunjak, Tanijina bliska prijateljica koja je rođena u Australiji i također pripada "hrvatskoj iseljeničkoj diplomaciji".
Draga Tania, bol za tvojim odlaskom protkana je s radošću što smo te poznavali. Sigurno te nećemo zaboraviti!
Jedan dan u godini bit će tvoj i tada ćemo se okupiti i proslaviti sve ono dobro što si nam dala.
Neka joj je vječna slava i hvala!