Veliko finale Davis Cupa koje će se održati od 25. do 27. studenoga u zagrebačkoj Areni između Hrvatske i Argentine ima, osim sportske, i jednu vrlo zanimljivu iseljeničku komponentu. Naime, izbornik argentinske teniske reprezentacije vuče podrijetlo iz Hrvatske.
Od početnika do izbornika
Daniel Orsanic rođen je 11. lipnja 1968. u Buenos Airesu.
"Moj otac Branko naučio me svemu, pa i igrati tenis. On je po duši učitelj, kamo sreće da uspijem biti malo kao on", priznao je naš sugovornik koji se tenisom počeo baviti s devet godina.
Igrao je nacionalne turnire u Argentini. Vremena su bila teška i bez sponzora. Počeo se natjecati izvan zemlje ne tako davno, 1987., a to mu je omogućio jedan nizozemski klub iz Den Haaga, koji mu je ponudio ugovor na osam godina i zauzvrat nudio plaćanje puta i boravka.
Njemu je jedino preostajalo da se ogleda na međunarodnome planu i skuplja bodove za rang-listu.
Postigao je da bude 24. na rang-listi parova. U toj disciplini osvojio je osam naslova i dvaput je bio polufinalist Roland Garrosa. Danas je izbornik muške argentinske reprezentacije, no i dalje ima odgovornu ulogu i u dječjem tenisu.
Kada govori o svojoj obitelji, Daniel ima pred očima cijelu njihovu tragičnu prošlost. Bijeg oca, djeda i bake 1945. iz Hrvatske, stričev nestanak te njihov višegodišnji mukotrpni boravak u raznim izbjegličkim logorima.
"Toliko su pretrpjeli da su zbog toga, mislim, naučili cijeniti male i dobre stvari. Ta stajališta na mene je prenio moj otac – da cijenim sitnice te da budem jako ljubazan i pažljiv prema drugima. Naučio me i strpljivosti. Nije da ja nemam svoj temperament, no ne treba ga pokazivati u svim prigodama", rekao je Orsanic.
Drag, skroman i miran čovjek
Takav je naš sugovornik doista. U teniskim krugovima, u javnome mnijenju Argentine općenito, kao i po mišljenju uglednoga sportskog novinara Claudija Rabinovicha Ravinija.
Daniela Orsanica, u Argentini poznatoga i po nadimku Orsa, smatraju velikom osobom, dragim, skromnim i mirnim čovjekom.
Oni koji su od njega učili, osjećali su da posjeduje potpunu posvećenost svom pozivu.
Od trenera svih sportova traži se uravnoteženost – ublažavanje učinaka pobjeda i poraza, zračenje mirnoćom...
Orsanic ima sve te vrhunske trenerske karakteristike. Kao izbornik bio je sposoban utisnuti poseban biljeg onome što se događa, ostaviti po strani individualizam i napraviti momčad. Naime, argentinski tenis prošao je kroz razdoblje kriza, velikih egocentričnosti i nepravilnosti.
"Sretan sam što se mogao vratiti Del Potro: to je bilo iznenađenje, puno je propatio i sad smo zadovoljni", istaknuo je.
Doista, Orsanic je bio silno važan čimbenik u Del Potrovu povratku na teren.
"Obje ekipe, Hrvatska i Argentina, imaju veliku vrijednost. Mislim da je hrvatska ekipa jako uspješna. Svi se poznajemo. Čilić se dobro poznaje s Del Potrom, Karlović je izgradio dobru karijeru i opasan je, on i njegov udarac. Ne znam tko će pobijediti, ali nema sumnje da ćemo vidjeti jako dobre mečeve u ovome Davis kupu u Hrvatskoj", dodao je.
Ne zna hrvatski jezik
Na pitanje što mu znači domovina, naš sugovornik odgovara: "Ne znam jezik, u kući se nije govorio, ponajprije zato što je moja mama Argentinka. Da, sjećam se onoga u vezi sa svojim djedom, ali, sve u svemu, ono najbolje što mi je ostalo od hrvatstva, to je određeni način postojanja. I obožavam sarmu!"
Kaže da nije dublje istraživao svoje hrvatske korijene: "Mi smo iz Osijeka, premda su moji kasnije živjeli u Zagrebu, ali više nemam rođaka u Hrvatskoj. Bio sam u domovini nekoliko puta, no znam da to ne znači poznavati je, nažalost zato što je uvijek posrijedi tema tenisa. Možda bi jedno dulje putovanje bio način da je bolje upoznam? Kako tijekom godine puno putujem zbog tenisa, kad idem na odmor sa svojom obitelji, tražim neko mjesto u blizini".
Jedan od prvi teniskih trenera u Argentini
Danielov otac Branko Oršanić (87) napustio je Hrvatsku kad je imao 15 godina, bila je 1945.
"Živjeli smo u Novoj Vesi, jednog smo se dana ukrcali u neki auto, cijele dvije obitelji, i pobjegli. Budući da nije bilo mjesta za moga starijeg brata, on je rekao: 'Nije važno, ja idem sa svojim prijateljima'. Nismo ga više vidjeli. Kasnije smo doznali da su ga ubili. Bili smo tri mjeseca u Austriji i, na kraju ušli u Italiju preko Udina i ostali ondje tri godine. Otac se sakrio u neki samostan, a majka je davala instrukcije u kućama bogatih ljudi. Živjeli smo razdvojeno, kako smo već mogli. Bili smo u logoru Bagnoli, kod Napulja, kao i mnogi drugi Hrvati koji su poslije brodom otišli za Argentinu. Bilo je to dugih i iscrpljujućih 18 dana puta koje nikad više neću zaboraviti: prešli smo Gibraltar i brod se počeo njihati kao u paklu. Proveo sam cijelo putovanje povraćajući, bilo je strašno. Kad smo već bili u Buenos Airesu, otac je počeo raditi kao zidar, pripremajući žbuku za gradnju. Da, u životu se mora biti spreman na sve. I ja sam radio razne stvari, a zatim sam počeo igrati tenis. Godine 1962. bilo je malo posla u Argentini, perspektiva nije bila svijetla, stoga sam se posvetio tome da budem učitelj tenisa. Mislim da su ih bila samo tri u cijeloj zemlji", istaknuo je.
Branko Oršanić bio je jedan od prvih trenera tenisa u Argentini.
Carmen Vrljičak Verlichak
A zaslužni pregaoci socijalizma ušli su u njegovu kuću na Novoj Vesi...