Kao dugogodišnji filatelist tek sam se prije nekoliko godina počeo baviti jednom posebnom, ali dosta privlačnom temom: Hrvatima i njihovim potomcima na stranim poštanskim markama.
Povod je bila jedna priča objavljena u Matici, autora Pjera Baranovića. Najprije sam, uz određene poteškoće, nabavio sve marke iz spomenutog članka te polako počeo istraživati.
Od svih slavnih Hrvata najviše me privuklo ime Ivana Bjelovučića jer o njemu ništa nisam znao.
Autor članka piše: "Neke marke s likovima naših ljudi nismo mogli vidjeti jer ih je gotovo nemoguće nabaviti - poput marke Bolivije iz tridesetih godina prošlog stoljeća posvećene našem sunarodnjaku, avijatičaru Ivanu Bjelovučiću".
Utvrdivši kako Bolivija nije izdala marku o Bjelovučiću, počeo sam tražiti njegovu biografiju po enciklopedijama, leksikonima i internetskim stranicama. Saznao sam da je rođen u Limi i kako je marku izdao Peru.
Nabavio sam je relativno brzo i evo najvažnijih podataka: izdana je 1937. u spomen na prvi zrakoplovni let u Peruu koji je 14. siječnja 1911. izveo baš Ivan Bjelovučić.
Obitelj bogate povijesti
Njegovi preci bili su pomorci i brodovlasnici, a na Pelješac u Popovu Luku doselili su već u 17. stoljeću. Iz obitelji Bjelovučić potekli su mnogi načelnici i uglednici.
Ivanov otac Miho bio je pomorski kapetan koji 1885. odlazi u Peru. Tri godine poslije ženi Adrienne Cavalié Le Bihan, kćer francuskog konzula u gradu Callao.
Nakon vjenčanja donose odluku o preseljenju u Limu gdje im se rodilo dvoje djece: 1889. sin Ivan (Juan), a nedugo poslije i kći Ivanka (Janette).
Kad je Ivan imao tri godine, njegov otac se teško razbolio. Zbog povoljnije klime i boljeg liječenja, cijela obitelj seli u Dubrovnik.
Otac umire 1894. i pokopan je u rodnoj Mokošici. Majka uskoro s djecom seli u Francusku, kako bi bila bliže svojoj obitelji.
Ivan Bjelovučić školovao se u gimnaziji Janson de Sailly koja je danas najveći školski centar u Parizu.
Godine 1905. u nju iz Marseillea dolazi Roland Garros pa se između dvojice budućih zrakoplovaca rađa veliko prijateljstvo. Tijekom školovanja Ivan postaje sveučilišni prvak u biciklizmu, a maturom 1908. stječe diplomu iz književnosti i filozofije.
Iste godine upisuje zrakoplovnu školu braće Voisin, prvih francuskih industrijskih proizvođača zrakoplova.
Rekord za rekordom
Pilotski ispit polaže u Mourmelonu i postaje 87. pilot sa stečenom diplomom koju mu 10. lipnja 1910. izdaje francuski Aero-Club, a već u svom drugom letu s Voisinom 25 minuta ostaje u zraku.
Tijekom izdavanja diplome bio je u Budimpešti na prvom aero skupu koji se održao 1910. Ondje mu se zbog velikog nevremena srušio zrakoplov, no prošao je bez ozljeda. Zanimljivo je da se na tom skupu natjecao sa svojim hrvatskim imenom i prezimenom.
Iste godine nadlijeće Eiffelov toranj i za ukupno šest sati i 15 minuta prvi prolazi 540 kilometara od Pariza do Bordeauxa. Bio je to svjetski rekord zračnog crossa u etapama.
Preletjevši tu udaljenost, Ivan Bjelovučić u samo jednom danu bilježi 295 kilometara leta, čime postiže novi rekord.
Na Velikom tjednu zrakoplovstva u Bordeauxu, među 29 prijavljenih pilota, osvaja prvo mjesto.
Zatim sudjeluje na Međunarodnom zrakoplovnom natjecanju u Milanu gdje dobiva "Veliku nagradu" zrakoplovnog jedrenja. U teškoj konkurenciji među 25 pilota na svjetskoj listi razdaljina, zauzima peto mjesto.
Prvi je poletio s novog aerodroma u Avordu pokraj grada Bourgesa. Bilo je to na svečanom otvorenju pred 40 tisuća posjetitelja. Prelet preko tamošnje katedrale ovjekovječen je razglednicom.
U Peruu, domovini njegovog rođenja, sve više raste oduševljenje Bjelovučićevim europskim uspjesima.
Već u studenom 1910. od predsjednika peruanske Lige za zrakoplovstvo, generala Pedra E. Muniza, dobiva narudžbu za dva zrakoplova.
Bjelovučić u Peru dolazi 8. siječnja 1911. gdje mu je priređen veličanstveni doček. U vladinoj palači prima ga predsjednik države Augusto B. Leguia.
Dana 14. siječnja na hipodromu Santa Beatriz u Limi odrađuje prvi probni let koji prikazuje peruanska marka iz 1937. Sutradan, uz prisutnost predsjednika države i mnoštvo posjetitelja, leti na službenom otvorenju.
Tako Ivan Bjelovučić postaje prvi pilot Perua i cijelog južnoameričkog kontinenta. Ondje ostaje tri mjeseca obučavajući svoje buduće kolege.
Uoči povratka u Pariz imenovan je pričuvnim potporučnikom i vojnim predstavnikom u Francuskoj.
Preletio Alpe za 26 minuta
Tijekom 1912. Bjelovučić s velikim uspjesima leti diljem Europe. Pariški dnevnik Le Matin proglašava ga francuskim pilotom godine.
Jedan od najvećih uspjeha postiže u nedjelju 25. siječnja 1913. kada prelijeće Alpe. Preletio ih je za 26 minuta, zrakoplovom Hanriot, posebno napravljenim za tu prigodu.
Tako postaje drugi čovjek u povijesti kojemu je to pošlo za rukom, ali i prvi bez posljedica. Naime, Géo Chavez smrtno je stradao prilikom slijetanja 1910.
Trećeg listopada iste godine za samo 150 sekundi postiže visinu od tisuću metara i obara novi rekord.
Početkom Prvog svjetskog rata kao francuski i peruanski časnik dobrovoljno pristupa francuskom ratnom zrakoplovstvu.
Za svoje izviđačke akcije iznad okupirane Belgije dobio je odlikovanja belgijskog i francuskog Ratnog križa te francuske Legije časti.
U vojnim operacijama biva ranjen, a zbog svojih kvaliteta imenovan je časnikom instruktorom u Avordu. No, ondje jedne večeri postaje žrtvom teške automobilske nesreće u kojoj mu je stradala desna ruka. Letenjem se ipak pomalo bavi do 1920.
Tijekom umirovljenja unaprijeđen je u počasnog pričuvnog poručnika i zapovjednika peruanskih zrakoplovnih snaga.
Godine 1937. dobiva Orden peruanskog križa prvog stupnja za zrakoplovstvo. Tad izlazi marka posvećena njegovom prvom letu u Peruu.
Padobranom s Eiffelovog tornja
Tijekom Drugog svjetskog rata na sjeveru Francuske sudjeluje u organiziranju pokreta otpora.
Za života je dobio mnoga priznanja i odlikovanja. Odmah poslije rata snimljen je kako govori o prelijetanju Alpa.
Posljednji pothvat napravio je u 57. godini života skočivši padobranom s Eiffelovog tornja.
Ivan Bjelovučić preminuo je 14. siječnja 1949. u pariškoj bolnici Chaillot. Njegovi posmrtni ostaci nalaze se na groblju Nouveau cimetiere de Neuilly, nedaleko od Pariza.
Bio je strastveni filatelist o čemu svjedoči članak u reviji L'Écho de la timbrologie iz 1. srpnja 1985. U njemu piše kako je naš pilot dolazio kupovati marke na poznati pariški Carré Marigny.
Mauricij Frka Petešić
Matica
Boze moj svuda li je razasut jadni nas narod.Moramo biti ponosni na sve nase sunarodnjake uspijesne i manje uspijesne.Slava im svima. Ivan