Moja Hrvatska
Naslovnica Blogovi

Dražena se vratila iz Amerike: Nismo ni svjesni koju ljepotu života imamo ovdje kod kuće

Da mi je netko rekao da ću sa svojih 18 godina vidjeti Ameriku, ne bih u to nikad povjerovala. I tako, 28. kolovoza 2019. putovanje u Ameriku može započeti i snovi najednom postaju stvarnost
24. listopada 2019. u 11:05 2 komentara 2722 prikaza
Foto: Privatni album
Pogledajte galeriju 1/4

Do mene u zrakoplovu sjedi žena iz Chicaga, a iza mene bračni par iz San Diega. Bili su oduševljeni informacijom da sam dobila stipendiju i kako postoji zaklada koja nagrađuje odlične učenike putovanjem i to ne bilo kakvim, nego u Ameriku! 

Pilot-projekt Maturanti iz Hrvatske: San Diego nam se najviše svidio. Kao da to nije bila ta Amerika!

Bračni par predlaže mi popis stvari koje se obvezno moraju vidjeti u San Diegu. Nakon što smo preživjeli 12 sati leta, turbulencija i pritisaka zraka, stigli smo u zračnu luku LAX Los Angeles. Prema dogovoru, naša američka mama Suzana obukla je kockice kao i ja. 

Početak na fakultetu

U Americi su studenti više usredotočeni na praksu i slučajeve koji se dogode vezano uz njihov smjer, dok manje sjede za knjigom. Podijeljeni u skupine sa studentima na Suzaninu fakultetu, slušamo predavanja. Nevjerojatno iskustvo. Svi uče jedan od drugoga, predavanja su s pomoću pametne tehnologije. Svi su međusobno umreženi i dijele sve informacije. Njihov cilj je stvoriti ugodnu i radnu atmosferu među studentima koji se međusobno ne doživljavaju kao konkurencija, nego kao kolege koji će sutradan možda raditi na istom poslu.

Previše je ljudi na ulicama Los Angelesa kojima su samo šoldi u glavi, pokazivanje i slava, a premalo onih koji bi pomogli velikom broju siromašnih koji također prose po ulicama. 

Lucija Josipović Veliko iseljeničko srce Kako su maturanti izbjeglice završili razred u Kanadi: Iako nam je to bilo lijepo iskustvo, svi smo jedva čekali vratiti se

Suzana volontira na događaju fleet-week. I dok su muški, Fran i doktor Smodlaka bili umorni i otišli doma, Suzana i ja smo ostale. Obišle smo cijelu postrojbu američke mornarice, a nakon toga uputile se u obilazak San Pedra brodićem. Na putu za San Diego stali smo kod Brune, vesele Hrvatice iz Senja. Na nagovor Suzane, odlazimo napraviti karikature. I počnemo se smijati koliko je crtač uspio pogoditi ne samo izgled već i dočarati osobnost. Završavamo obilaskom zoološkog vrta te odlazimo u park Balboa. 

Čudesni akrobatski show s dupinima, tuljanima i orkama. Definitivno broj jedan i to se mora vidjeti ako ikada budete u San Diegu. U meksičkom dijelu grada predivni i ukusni domaći tacosi i tortille. Zanimljivi su ti Amerikanci kako na bilo kojem mjestu mogu posaditi i palmu i drvo, dobiti šumu, a istodobno imati i dio pustinje. Predivno iskustvo. 

Nakon safari-parka Suzana nas vodi u Knott's Berry Farm, adrenalinski park. Na "srednjovjekovnoj večeri", nakon što su nas podijelili u kraljevstva, počeli smo jesti i gledati borbe vitezova. Nakon svake uspješne borbe, vitez baci karanfil jednoj djevojci iz svojeg kraljevstva. Vjerovali ili ne, karanfil sam dobila ja.

Sljedećeg dana Fran i ja smo otišli do Los Angelesa vozeći se metrolinkom. Obišli smo katedralu, vidjeli dvoranu Walt Disney, Downtown Los Angelesa i na kraju se vratili Suzani koja nas je odvela u New Port Beach. Moram priznati da mi je u tom trenutku nedostajalo naše Jadransko more i obala koji su posebniji i ljepši od američkih. 

Zanimljiva činjenica koja mi je upala u oko bila je zastava zelenog kraljevstva koja je bila identična pulskoj zastavi. Imaju zastavu grada Pule, a da toga nisu ni svjesni. Koja li je to slučajnost da vidite zastavu svoga grada i to u Los Angelesu?!

Hodajući plažom ponosno u hrvatskom dresu zapazi me Ante, stariji čovjek koji živi u Americi od djetinjstva. Podrijetlom iz Senja, oduševi se što vidi ljude iz svoje domovine. Odjednom su krenule stizati poruke za evakuaciju. Naime, već 30 godina kiša u Kaliforniji nije pala i Amerikanci su već započeli evakuaciju zbog tri kapi kiše. Odlazim sa Suzanom na faks na predavanje o tome kako pisati znanstvene članke – iskustvo koje će mi sigurno jednog dana trebati.

Ispod nule Naša dopisnica iz Chicaga otkriva kako se Amerikanci zabavljaju na -30 Celzijevih stupnjeva

Bezbroj atrakcija u Arizoni

Svaka kockarnica u Las Vegasu ukrašena je u čast jednog grada. Svašta možete vidjeti na ulicama, od dobrog pa do lošeg. Budući da smo se to jutro Suzana i ja dogovorile obući kockice, dolazili su nam Hrvati s ponosom da vide svoje ljude. Ujutro nas gospodin Zoran vodi u Arizonu, točnije na Hoover Dam. Predivan most i totalno drukčija atmosfera. Nakon razgledavanja odlazimo u restoran, zamislite, na ćevape. 

Krećemo prema Ontariju, natrag iz Nevade u Kaliforniju. Na putu je Calico i tu stajemo – Ghost town svakako treba posjetiti – te prolazimo kroz pustinju Mojave. Zamislite nit' pijeska, nit' je vruće. Pa gdje to ima? Još i cesta kroz pustinju? Samo u Americi. 

Skrećemo na slavnu i poznatu Route 66. Je li moguće da je ovo posljednja noć u Americi? Vraćamo se kući. Takva sreća da se napokon ide kući. Lijepo je bilo u Americi, ali kod kuće je najljepše. Što me se posebno dojmilo? Taj njihov poduzetnički duh zahvaljujući kojem sve mogu napraviti – od mostova, cesta i svega u vrlo kratkom roku, ali s druge strane nemaju tu povezanost kao mi u Hrvatskoj. Mi se međusobno družimo, radimo, veselimo, pijuckamo kavice, uživamo u čarima mora, zalascima sunca... 

Jennifer Brush Kako nam je Amerikanka zavidjela na dijaspori: Ja nemam takve korijene i to me progoni

U Americi su ljudi jako fokusirani na vlastitu karijeru, svi su u kreditima zbog nekretnina koje su jako skupe. Većina Amerikanaca ne putuje jer mora raditi. Nismo ni svjesni koju ljepotu života imamo ovdje doma.


Dražena Kelava

  • talibankovic:

    ova jos nije bila u zagrebu, a kamoli u americi...

  • mihovil.strujic:

    Vratila se iz Amerike u koju je otisla prije mjesec dana? Kad izmisljate clanak, dajte bar napravite neku realisticnu pricu. Pozdrav iz SAD.