Za prvu mušku primalju u Hrvatskoj Ivana Marinića u našoj zemlji nema posla u struci pa će do kraja godine u inozemstvo. Za kruh će zarađivati u Irskoj, gdje ga čeka sigurno radno mjesto, smještaj za prvih šest mjeseci i plaća od 600 do tisuću eura tjedno. U Dublinu ima prijatelje koji mu kažu da su u tom gradu primalje, pa i muške, vrlo tražene. Prva tri mjeseca bit će zaposlen u staračkom domu, a onda će se premjestiti u bolnicu. U međuvremenu kao konobar radi u Slavonskom Brodu.
"Nisam nezadovoljan konobarskim poslom, ali moj san je raditi kao primalja. Kontaktirao sam buduće poslodavce i rekli su mi da u Irskoj ima pet-šest bolnica u kojima se mogu odmah zaposliti. Poslao sam papire i, čim se registriram u tamošnjoj komori, krećem na put", kaže Marinić.
Svjedodžba u ženskom rodu
U odabiru svog zanimanja taj 21-godišnjak ne vidi ništa nelogično i neobično premda su u njegovom razredu u Srednjoj medicinskoj školi Slavonski Brod bila još samo dva dečka, od kojih je jedan u međuvremenu "pao", a drugi promijenio smjer. Međutim, odmah poslije završetka škole uslijedili su problemi. U brodskoj bolnici za njega nije bilo mjesta pa je morao stažirati u Varaždinu. Potom je položio državni ispit, ali Hrvatska komora primalja licencije je izdavala samo u ženskom rodu pa je morala mijenjati pravilnike. Na kraju su mu izdali svjedodžbu u ženskom rodu, a iz potvrde o položenom stručnom ispitu ne može se jasno zaključiti je li muškarac ili žena.
Porodio sam šestero djece
"Kad sam napokon dobio licenciju, zapelo je oko iščlanjenja iz Hrvatske komore. Da se ta procedura nije oduljila, u Irsku bih otišao još u ožujku", nastavlja Ivan. Prijatelji i rodbina ga podržavaju, ali ne nailazi uvijek na razumijevanje. Zbog njegove odluke da radi kao primalja i podjele u ljudskim glavama na muške i ženske poslove, znao je doživjeti neugodnosti. Najveća mu je želja oduvijek bila spašavati živote. Tijekom pripravničkog staža sudjelovao je na dvadesetak porođaja, a šestero djece porodio je sam. Nekim rodiljama bude čudno kada pokraj sebe ugledaju mušku babicu, ali čim razmijene nekoliko riječi, svaka neugodnost nestaje. Liječnici i sestre opisuju ga kao dragog, a on kaže kako je fantastičan osjećaj primiti novorođenče u ruke.
Idi...