Don Draper karizmatični je lik iz globalno popularne dramske serije Momci s Madisona, poznate i kao Mad Men, višestruko ovjenčane nagradom Emmy.
Prezgodni John Hamm, američki glumac koji ga je sjajno utjelovio, nešto je manje karizmatičan. U kratkim pauzama između snimanja vrijeme krati igrajući igrice na mobitelu, odbijajući svaku komunikaciju s osobljem i kolegama sa seta.
Hladnija od njega još je samo njegova prva filmska supruga Betty, koju je odigrala plavokosa January Jones. Suzdržana i distancirana ljepotica ni najbližim kolegama nije povjerila tko je otac njezina djeteta.
Seksepilna Christina Hendricks, pak, susretljiva je dama, ali od kolega će energično zatražiti da je nitko ne uznemirava tijekom pauze za ručak.
No glumci koji su utjelovili Rogera Sterlinga i Petea Campbella srdačne su i tople osobe, a osobito Megan, druga supruga Dona Drapera. Nju je odigrala prelijepa Kanađanka Jessica Pare koja će i nakon posljednje klape serije ostati prijateljica s članovima produkcije.
Jedna od njih je i Vanja Miljak, Hrvatica koja je radeći u timu pete sezone serije imala priliku zaviriti ondje gdje obožavatelji serije mogu samo sanjati.
Susret s Johnom Travoltom
"Dok mi je January Jones jednom prilikom dala naredbu da prošetam njezina psa dok ne obavi nuždu, s Jessicom Pare i danas sam prijateljica pa se redovito dopisujemo na društvenim mrežama. Za mene je bio san raditi s tim ljudima. Bila sam i na nekoliko partyja gdje sam ih imala priliku pobliže upoznati. U nekima sam se i razočarala, nekima se oduševila. Moram reći da sam obožavala Dona Drapera dok ga nisam upoznala, a više mi se svidio glumac koji je odglumio Rogera Sterlinga jer je veliki gospodin", kaže Vanja Miljak i prisjeća se anegdota sa snimanja, pa i one kada je na set navratio John Travolta, umrljan krvlju i izrezan po licu, pristigao sa susjednog seta gdje je snimao akcijski film.
Vjerni obožavatelj serije želio je upoznati velikog Dona Drapera, stisnuti mu ruku... Premda bi rad u produkciji megapopularne serije mnogima obilježio životni put, Vanji Miljak bila je to samo usputna stanica na rijetko uzbudljivom životnom putu. I tko zna kada bi dospjela u hrvatske medije da ova svestrana 36-godišnja Zagrepčanka nije nedavno na Danima hrvatskog filma predstavila svoj prvi film Istra Bitter koji potpisuje kao redateljica.
Tada se i pročulo za Hrvaticu koja je imala prilike surađivati na jednoj od najpopularnijih serija novijeg doba.
Premda se skrasila u Zagrebu, ne bi bilo najpoštenije svojatati Vanju. Rođena je 1979. u njemačkom gradiću Mindenu, no još se kao dijete preselila u München gdje je odrastala u obitelji naših useljenika.
Uz hrvatski, koji se oduvijek govorio u njezinu njemačkom domu, Vanja poznaje još četiri svjetska jezika: engleski, nizozemski, francuski i, dakako, njemački.
Otac Zdravko Miljak, rodom iz Vinkovaca, poznati je hrvatski rukometaš i reprezentativac bivše države ovjenčan olimpijskim zlatom iz Münchena 1972. godine, a majka Jadranka arhitektica je iz Zadra.
Prateći sportski put uspješnog rukometaša, nekoć najboljeg strijelca njemačkog prvenstva, obitelj se skrasila u Bavarskoj.
No veze s domovinom nikada nisu oslabjele pa su tijekom Domovinskog rata vrata doma obitelji Miljak bila otvorena za mnoge prognanike, među njima i Vanjinu baku.
"Sjećam se nepoznatih ljudi kojima smo pružili utočište makar na jednu noć. Imala sam 11 godina kada je k nama došla žena iz Dalja. U rukama je imala samo dvije vrećice, prespavala je i otišla", kaže Vanja.
Teške sudbine prognanih Hrvata pomogle su trasirati njezin životni put jer se, kako bi dala svoj doprinos rasvjetljavanju ratnih zločina u domovini njezinih roditelja, prijavila za posao u tužiteljstvu Haškog suda.
Premda bez izobrazbe iz pravnih znanosti, sjajne ocjene jedne od najboljih učenica gimnazije u Münchenu, koja je poslije stekla i magisterij iz komunikacijskih znanosti, uvjerile su poslodavce da joj povjere tada najteži slučaj, predmet Slobodana Miloševića.
"Radila sam na poslovima analitičara i istražitelja, a zbog obilne građe znala sam i plakati od muke. Moj je posao bio istraživati svjedoke Miloševićeve obrane i utvrditi imaju li kredibilitet koji je, naravno, ubrzo doveden u pitanje. Kada sam prvi put u sudnici vidjela Miloševića, bio mi je veliki šok susresti osobu koja je odgovorna za tolike ljudske sudbine. Kada je na kraju tog golemog posla naprasno umro, bila sam osupnuta jer smo puno vremena i energije uložili u slučaj. Ne samo da nismo imali prilike prezentirati dokaze njegove krivnje nego su i silne žrtve njegovom smrću ostale bez pravde", prisjeća se Vanja, koja je nakon slučaja Milošević prebačena na predmete Rasima Delića i Radovana Karadžića, a sudjelovala je i na slučaju Ante Gotovine.
Kako su s vremenom okončani dokazni postupci za ratove na prostoru bivše Jugoslavije, u prvi mah zainteresirala se ratne sukobe u Kongu i Libanonu.
"U to vrijeme bliski kolega sa suda, Šveđanin, poginuo je u Afganistanu u napadu na misiju UN-a i to je bio velik šok. Tada sam shvatila da mene zanima samo naš, Domovinski rat, da je moj angažman na slučajevima Miloševića i ostalih bio moja osobna stvar i kako nisam spremna umrijeti za tuđe ratove", kaže.
Bila je 2011. kada se uputila preko oceana i u Los Angelesu potražila prijateljicu Marcy Peterson: ispostavilo se da trenutačno radi kao koproducentica Mad Mena i tako je počeo Vanjin angažman na seriji. Već dvije godine kasnije donijela je mnogima neshvatljivu odluku: doseliti se u Hrvatsku, domovinu svojih roditelja koju je dotad posjećivala kao turist u ljetnim mjesecima.
Spoj glume i psihologije
Odlučila je unajmiti stan na zagrebačkom Britancu. I ide joj sjajno. U samo tri godine stekla je prijatelje, pronašla dečka, zapjevala po jazz-klubovima, postala članica zbora Čipkice. Upoznala je i Vilija Matulu s kojim je počela voditi radionice za učenje glumačkih tehnika, počela pohađati predavanja u Centru za integrativni razvoj kako bi spojila rad na glumi i psihologiju, pripremajući se pomalo i za psihoterapeuta.
Svoj film Istra Bitter poslala je na festivale u Puli, Motovunu i u Taboru, i pritom razvija pilot serije koja će se baviti tematikom naših prostora 50-ih godina prošlog stoljeća, za koju je već zainteresiran HBO.
"Želim doprinijeti hrvatskoj filmskoj industriji jer mislim da se možemo razviti kao filmska zemlja, a da se pritom ne oslanjamo samo na strane produkcije. Iako mi mnogi govore da ovdje nema budućnosti, spremna sam baciti sidro u Hrvatskoj. Osjećam da ima mjesta za kreativne i uporne ljude. Došla sam da ostanem".
>> Hrvati ne znaju kako dobro zdravstvo imaju
>> 'Oče, zašto me nisi učio o mojoj lijepoj zemlji?'
lijepa djevojka