Kada razgovarate sa starinom bać’ Pavom Gadanjijem (prvotno prezime: Gorjanac), zaista imate dojam da je upravo stigao sa sijela gdje je plesao s vilama i svirao im na njemu toliko dragim dudama.
Ljubav je to prema korijenima, podrijetlu, svojoj podravskoj biti, pričama i ljudima iz nekih davnih vremena koja se nastavljaju u neprekidnosti trećega tisućljeća...
>> Preko fotelje do očuvanja hrvatskog jezika
Rođen prije 85 godina, bać Pavo već se rijetko penje na pozornicu, ali dude još uvijek ima u rukama te svira supruzi Jagi rođenoj Kovačević.
Dana 20. kolovoza 2011. godine dodijeljeno mu je odličje "Majstor narodne umjetnosti".
Starina Pavo pronio je glas Novoga Sela nadaleko. Mjesto je poznato i po njemu, jedinstvenomu majstoru duda, gajda, glazbala koje je obilježilo melodije podravskih Hrvata tijekom prošlih stoljeća.
"Čika Vendelin" i Imre Janković iz Brežnica, Filip Kovačević iz Martinaca, Pavo Kovač iz Novoga Sela, Jozo Ardai iz Križevaca, Šime Kokorić živio je u Lukovišću i Starinu, a umro u Ivanidbi – jesu imena slavnih podravskih dudaša, a najbliži nam je čika Pavo Gadanji jer, kada se on popne na pozornicu, više je to od pjesme.
Priča o njemu ujedno je priča o životu i ljudima, Hrvatima uz Dravu. Skloni smo to zaboraviti onda kada ne bi trebalo.
"Pavo Gadanji je posljednji hrvatski svirač sviraljki s mijehom (gajda i duda) na panonskim prostorima", kaže izvrsni glazbenik Andor Végh, i dodaje kako gospodin Gadanji svira pet pisnih duda koje se rabe u podravskom dijelu među Hrvatima s obje obale Drave.
"Do danas je bać’ Pavo izradio više od četrdeset duda, 'cucaka'", otkrivaju Podravci. On je veseljak, stolar i povrtlar, dudaš vedroga raspoloženja, uvijek spreman za šalu.
Njegova osobnost izdiže ga iznad svakodnevne prosječnosti. On je posljednji izdanak svijeta koji nestaje, hodajuća riznica blaga, običaja, on nam omogućuje da naslutimo kakvi su to bili gajdaši i dudaši prošlih stoljeća.
"Majstor je narodne umjetnosti" kojega štuju njegovi učenici. Dolaze k njemu izdaleka zbog duda koje izrađuje, ali i da čuju neponovljivu glazbu tjerajući nas da zapjevamo s njim, zaplešemo...
Gledajući ga, nije nam teško povjerovati kako je i zašto ljubimac vila, vještica i vragova, koji očarani njegovom pojavom u noći punoga mjeseca plešu uz dravsku vodu i glas duda.
Kada ga pitam kako je, odgovara: "Sinoć sam zaklao cucka i napravio, gledaj, ove dude..." Kažu kako se dude od "cucka" prave samo u Novom Selu.
Od čega su zapravo napravljene, to najbolje zna stari majstor. Vjerojatno od njegova umijeća koje je dar bogova i koje je kao korijen (bez kojega nema ni čovjeka, ni kuće, ni jezika, ni naroda, ni prošlosti, ni znanja, ni majstora...) duboko utkano u ljubljenu blatnu podravsku zemlju.
Kao mladić svirao je na bugariji i basu u seoskome tamburaškom društvu, a kao stolar izrađivao tambure.
Sredinom 1960-ih godina počeo se zanimati za dude i nabavio je nerabljene diplice (prebiraljke) te prema njima izrađivao svoje prve instrumente.
Cijeli je postupak izradbe tijekom dugih godina usavršavao i mijenjao. Glazbalo je obogaćivao izumima, moderniziranim oblicima i sadržajem.
Unatoč tome, njegove se dude bitno ne razlikuju od starih primjeraka. Rabe se u rukama svirača mlađeg naraštaja u Hrvatskoj i Mađarskoj, ali mogu se naći i u većim europskim gajdaškim zbirkama.
S kraćim stankama, od 1960-ih godina svira u okolnim seoskim hrvatskim KUD-ovima i sudjeluje na raznoraznim smotrama.
"Njegov neumorni rad, dobra volja i prijateljsko raspoloženje govori ne samo u glazbenom pogledu o jedinstvenoj osobi nego nam daje mogućnost da i danas osjetimo značaj dudaša i gajdaša o kojima svjedoče istraživači, etnolozi i književnici 19. i 20. stoljeća", pričaju nam njegovi učenici.
Na njegov je poticaj 2003. godine pokrenut Novoselski vokalni sastav "Vunenaš". Nositelj je mnogobrojnih priznanja i odličja, počasni je građanin Novoga Sela. O Pavi Gadanjiju snimljeno je više dokumentaraca, tako i film "Vilinski dar".
On je svoja znanja i umijeća usvajao na neformalan, tradicijski način, u višedesetljetnom neposrednom doticaju sa sviračima i graditeljima glazbala iz svoje okoline.
Stoga Gadanjiju pripada posebno, izdvojeno mjesto na današnjoj hrvatskoj gajdaškoj i dudaškoj sceni.
U pripremi je i popularno-znanstvena knjiga pod naslovom "Pavo Gadanji i tradicija sviranja i izgradnje podravskih duda" uz DVD izdanje.
Sviraj, Pavo, milo janje s devetima prsti,
sviraj, Pavo, milo janje s devetima prsti,
nek’ igraju milo janje svakakove vrsti,
nek' igraju, milo janje, svakakove vrsti.
Ej, sviraj, Pavo, toga laganoga,
ej, sviraj, Pavo, toga laganoga,
toga mi je, milo janje, igrat najmilije,
toga mi je, milo janje, igrat najmilije.
>> Evo kako naši ljudi u Mađarskoj na svojoj duši nose sudbinu hrvatske narodnosti
