Ivan Stojković bio je jedan od prvaka dominikanskog reda, veliki zagovornik jedinstva kršćanskih crkava, reforme Katoličke crkve i europskog zajedništva.
Školovao se u Dubrovniku, Padovi i Parizu, gdje je i doktorirao teologiju 1420. Zalagao se za obnovu i uspostavu crkvenog jedinstva zapadnih kršćanskih crkava, a potom i njihovo sjedinjenje s istočnim nacionalnim crkvama.
>> Hrvatskog iseljenika mentalno bolesna žena lažno optužila da ju je oženio
Kao supredsjedatelj Baselskog koncila postigao je da se češki husiti privole vratiti u zajedništvo s Katoličkom crkvom.
Bio je gorljivi zagovornik i reformi crkvenih struktura, čak po cijenu ukidanja Papinske Države.
U svojoj Tractatus de Eclesia – Raspravi o Crkvi, prvom traktatu o Crkvi u povijesti katoličke teologije i jednom od najvećih eklezioloških djela, smatra da se nepogrešivost Apostolske Stolice ne primjenjuje na papu osobno, nego se proteže na "tijelo Crkve", koje je hijerarhijski podređeno toj osobi s kojom čini saborsku zajednicu.
Obnovu europskog društva, kroz ujedinjenje europskih naroda, smatrao je preduvjetom uspješne obrane od Turaka, Tatara, Arapa i Saracena, koji su u to doba prodirali u Europu.
Kao veliki reformator i pariški profesor zalagao se još 1424. da se u Dubrovniku otvori sveučilište, što Republika nije prihvatila.
Stojkovićeva Concordantia partium sive dictionum indeclinabilium totius Bibliae prvi je pokušaj biblijske hermeneutike, u kojem je htio pojasniti pravilno razumijevanje Svetog pisma, odnosno njegovo literarno i preneseno značenje.
Od 1429. do 1433. obnašao je dužnost i generalnog prokuratora dominikanskog reda.
Boraveći u Carigradu od 1435. do 1437. uspio je približiti stavove kršćanskoga Zapada Istoku.
Zbog svojih uvjerenja i ideala često se sukobio s papom, a i umro je izvan zajedništva s njim.
Svoju iznimno bogatu osobnu knjižnicu oporučno je ostavio baselskim dominikancima.
Njezin knjižni fond nadahnjivao je plejadu europskih erudita humanista.
>> Dalmatinac je preveo Bibliju na latinski jezik
