Odlazak s Tajvana bio je koliko jednostavan, toliko i emotivno izazovan. Šest mjeseci nije dovoljno za stvoriti cijeli život koji će ti biti teško napustiti. No, ljudi koje upoznaješ putem i osoba kakva jesi tada, tamo i na taj način, nešto su što ostavi traga. 

Zbog toga nije lako ignorirati onaj kamen u želucu koji se javi pri odlasku. Ne znaš je li tuga, briga ili uzbuđenje, ali znaš da se sve ponovno mijenja za 360 stupnjeva! I ljudi oko tebe i ti sam. Opet moraš proći proces prilagodbe...

Najveće iznenađenje i zbunjenost javilo se pri slijetanju u Dubai. Nakon sedam mjeseci vratila sam se u grad koji sam nekad nazivala drugim domom. I tad me pogodilo!

Doma sam! Taj poznati osjećaj dolaska kući s puta, toliko snažan i stvaran da sam na trenutak izgubila pojam o situaciji. Nisam došla doma, nego u posjet. Nisam više stanovnik ovog grada, već samo turist. 

Nakon što sam se pribrala javio se strah, prvi puta otkako sam se odlučila vratiti u Hrvatsku. Strah da se možda neću ovako osjećati kada dođem DOMA, da ću se poželjeti vratiti u Dubai, da možda moj povratak u Zagreb nije ono što mi zapravo treba i da će biti puno teže od onoga na što sam se pripremila... Milijun pitanja, misli, osjećaja i ponovno sam došla do istog zaključka - moram se vratiti i pokušati pa kako bude... 

U nekoliko mjeseci što me nije bilo, shvatila sam da bih se zapravo vrlo rado vratila u Dubai kada bi se pružila prava prilika, ali na stari posao više nikada. 

Slušajući sve te dobro poznate priče još jednom sam se uvjerila da nisam pogriješila što sam dala otkaz.

Zanimljivo je što se zapravo ovdje osjećam najslobodnije nego igdje drugdje. Paradoksalno! Muslimanska zemlja s određenim zakonima i pravilima zbog kojih se mnogi zapadnjaci ne osjećaju slobodno.

Nigdje drugdje na svijetu mi nije bilo lakše stvarati nova poznanstva, prijateljstva, nigdje se nisam osjećala sigurnije, nigdje nisam bila tretirana s više poštovanja ili zabavljala se kao da sutra ne postoji. Trebala sam predah kako bi mi neke stvari sjele na mjesto. 

Možda je to zato što sam iskusila i način života na Tajvanu pa imam mogućnost objektivno i subjektivno usporediti sve tri kulture, tri potpuno različite grupe ljudi i tri suprotna grada.

6

Jezik koji je teško prepoznati, a kamoli razumjeti

Zašto Tajvan?

16

Uvijek postoji druga mogućnost

Rijetki primjeri: Ova djevojka se vraća u Hrvatsku!

U svakom slučaju nisam očekivala toliko pozitivnu reakciju u sebi. Nisam mogla vjerovati koliko mi je Dubai nedostajao. Nije se puno toga promijenilo, no ja se osjećam kao nova osoba. 

Mnogi stari prijatelji više nisu ovdje, a oni koji jesu također se žele vratiti kući. Svi imaju tu želju, bez obzira na ekonomsku i/ili političku situaciju zemlje iz koje dolaze. Neopisivo lijepo je znati koliko prijatelja imaš raspršenih svijetom.

Odličnih tjedan dana je proletjelo u trenu i već sam na putu za sljedeće odredište - München. Ne mogu se zasititi pakiranja kovčega, gubljenja stvari po aerodromima, hvatanja zrakoplova i trošenja stranica u putovnici. 

Nisam ni stigla u Zagreb, a već planiram sljedeće putovanje... 

Čudno je to, jednom kad kreneš nema više stajanja. Teško se smiriti na jednom mjestu, svaki sljedeći put je lakše otići, a sve se teže vratiti.

Prevaranti imaju novu metodu varanja: “Odmah sam shvatila da je nešto čudno”