U njemačkom gradu Koblenzu, smještenom na dvije rijeke, Rajni i Moselu, grupa Hrvata iz livanjske i duvanjske općine potaknula je ideju osnivanja nogometnog kluba.
S prijedlogom su upoznali i naše ljude s kojima su gradili nuklearnu centralu ili su ih susretali na nedjeljnim misama.
Velik broj Hrvata ideju je objeručke prihvatio te je 1987. održana osnivačka sjednica. Izabrana je uprava kluba, a na tajnome glasovanju odlučeno je da mu se dȃ ime Croatia.
Bila je to hrabra odluka ako se uzmu u obzir vrijeme i uvjeti u kojima je većina hrvatskih radnika u Zapadnoj Njemačkoj živjela i radila.
Na sjednici je izabran prvi i jedini predsjednik kluba, gospodin Rajko Radišić.
Momčad je u početku igrala samo revijalne utakmice i sudjelovala na turnirima hrvatskih klubova. Poslije se počela natjecati u gradskoj B ligi.
Croatia Koblenz postigla je značajne sportske uspjehe – 12 puta osvojila je različite turnire hrvatskih klubova. Među njima treba istaknuti turnir koji je 1980. organiziran u Singenu na Bodenskom jezeru.
Nažalost, zbog odlaska nekih igrača u druge sredine radi zaposlenja, zbog pomanjkanja novca i ponajviše iz političkih razloga, Croatia je prestala djelovati.
Trebalo je proći desetak godina da se stvari opet promijene nabolje.
Članak Jakova Vrankovića, koji je Večernji list donio pod naslovom "Croatiju vratimo Koblenzu", potaknuo je neke Hrvate na razmišljanje o potrebi reaktiviranja kluba.
Nakon te priče, grupa naših ljudi u ožujku 1998. sazvala je javnu sjednicu kojoj se odazvao velik broj Hrvata iz grada Koblenza i okolnih mjesta.
Odlučeno je da Croatia nastavi djelovati i izabrana je uprava – predsjednik Josip Vranković i dopredsjednik Stefan Glazer. Za trenere su imenovani bivši klupski igrači – Ante Svetić i Kruno Šimović.
Uz veliku pomoć lokalnih hrvatskih ugostitelja, katoličke misije i tamošnjeg ogranka HDZ-a, nabavljena je sportska oprema.
Već prva sezona donijela je uspjehe iznad očekivanja. Zahvaljujući izvanrednoj organizaciji i velikom elanu članova uprave, Croatia se uspjela registrirati u prijateljskom klubu Moselweiss 07 iz Koblenza, što joj je omogućilo nastupe u njemačkim ligama.
Momčad je nastupala i na različitim turnirima hrvatskih klubova – u Mainzu, Frankfurtu, Mannheimu, Essenu, Velbertu, Ludwigshafenu...
Od sportskih uspjeha te godine vrijedi spomenuti ulazak u finale 4. međunarodnog nogometnog turnira na kojemu je sudjelovalo osam klubova, a koji su organizirali Vijeće stranaca i Sportski savez grada Koblenza.
Kombinacija iskustva i mladosti, uz pozitivan nacionalni naboj, u klubu je ponovno okupila velik broj Hrvata.
U takvom je ozračju 2000. održana godišnja skupština na kojoj je potvrđena nova – stara uprava.
Jamstvo za uspješan rad kluba jesu stariji igrači poput Ante Svetića, Ivana Periše, Ivana Milolože, Bože Plazibata, Ante Bagića, Mate Bičvića, kojima se pridružuju mladi lavovi – Ivan i Tadija Orlović, Šime i Andrija Dolić, Kristijan Glazer, Kristijan Kovač, Kruno Fadljević, Marko Puškarić, Daniel Galić, Nikola Svetić, Niki Granić...
U sezoni 2000. Croatia je opet postigla veliki uspjeh – osvojila je prestižni turnir u malom nogometu, na kojemu je sudjelovalo deset momčadi.
