"Moja australska priča", naziv je romana književnice i publicistkinje Tuge Tarle, inače profesionalne diplomatkinje u mirovini i angažirane promotorice hrvatske kulture u svijetu (Čile, Španjolska, Australija, Slovačka).
Svoje najnovije djelo autorica je nedavno predstavila u Hrvatskom centru u Beču.
>> Vojsku odlazećih čeka bolna starost u iseljeništvu
"Ovo je nostalgična, ali i poučna priča o problemima iseljeništva, jednako namijenjena djeci i odraslima", rekao je moderator Petar Tyran, nazvavši svoju gošću "glasnogovornicom iseljene Hrvatske, ali i iseljenih i prognanih".
Istaknuo je kako knjigu obilježavaju autentični razgovori i bilješke iz pisama koje je tada jedanaestogodišnja autoričina kći Maša iz Australije slala prijateljima u Hrvatskoj.
Različita zbivanja i iskustvo glavne junakinje u ranim godinama života, bez znanja stranog jezika i u drukčijem okruženju od onoga iz kojega je "iščupana", natjerali su je na ne baš jednostavno i bezbolno prilagođavanje novim uvjetima življenja, dobro poznato iseljenim Hrvatima diljem svijeta.
"Živjela sam u snu dok me Australija nije otrijeznila", naglasila je Tarle, dodavši kako je na daleki kontinent došla sa suprugom i četvero djece 1989. godine, "slušajući krasne priče svojih, već iseljenih prijatelja".
"Rijetko razmišljamo što to znači za dijete kada u tim godinama promijeni sredinu", pojasnila je, napomenuvši kako je Maša progovorila o životno važnim stvarima.
"Knjiga s njezinim pričama šalje jasne poruke svima onima koji su napustili svoju domovinu", otkrio je Tyran.
"U svojoj diplomatskoj karijeri prošla sam mnoge zemlje, od Novog Zelanda do Ekvadora, i nigdje nisam srela Hrvata koji nije sanjao domovinu", priznala je Tarle, naglasivši kako ju je vjerojatno i to nagnalo da za svoj doktorski studij odabere temu "Hrvatska dijaspora i mit o povratku" te progovori o potrebi čovjeka da, kako je rekla, "bude doma".
"Za sve koji su otišli iz domovine, povratak je nemoguć. To je iluzija, jer dođu djeca, unuci, druge obveze i sve to postaje neostvarivo, a nostalgija je sve snažnija", potvrdila je autorica knjige.
Na upit gdje je hrvatsko iseljeništvo najjače, odgovorila je: "U Čileu, iako nije uspjelo sačuvati hrvatski jezik, za razliku od Hrvata u Ekvadoru, koji i dandanas govore hrvatski".
Na kraju promocije Tuga Tarle pročitala je jedan ulomak iz knjige i simboličnu Mašinu rečenicu: "Prije nego što smo otišli u Australiju, bili smo siromašni, ali sretni".
"To je snažna emotivna poruka svima onima koji su napustili ili se spremaju napustiti svoju domovinu", zaključio je Tyran.
Glazbeni okvir promociji dao je poznati hrvatski glazbenik s bečkom adresom Josip Čenić prigodnim izborom pjesama, uz pratnju na gitari.
Događaju je bila prisutna i hrvatska veleposlanica u Austriji dr. Vesna Cvjetković.
>> Dok se gubio po svijetu, u Hrvatskoj ga je čekalo bogatstvo
ovo pitanje iseljenika je daleko kompleksnije i slozenije nego ova gospodja prikazuje - zivim u Astraliji od 1969, govorim engleski ali govorim i perfekt koliko je to moguce i moj Hrvatski jezik i tocno je da je povratak u domovinu nemoguca misija ali ne financijska nego vise politicka i narod koji zivi u Hrvatskoj - np. uvjek kad sam dosao na godisnji u Hrvatsku bio sam kompletno stranac za vas i ocekivalo se od mene da ostavim novac i da exspres odem od kud sam i dosao - gdje sam god nesto pitao ili otvorio neka vrata svigdje korupcija, bezobrazluk i lopovluk a to je nesto sta u Australiji ne postoji ili ako postoji onda to ipak nije toliko primitivno i prostacki i ako ih uhvate nema razlike tko je tko ide u zatvor ili gubi poziciju bez razlike koliko velik bio, dok u Hrvatskoj za svu tu korupciju, lopovluk i td. dobivaju nagrade - vasi novinari bi kod nas bili u zatvorima ili u najboljem slucaju izgubili bi novinarsku licencu a kod vas nema clanka koji nije laz ili neka uvreda i to najvise se vrijedja Hrvatske svijetski priznate vrijednosti ko np. gospodja predsjednica i kod vas je to tako zvana demokracija a u svijetu je to kriminal - i u takovu drzavu za nas nema povratka, a da ceznja za domovinom nikad ne umire to je tocno ali nije tocno da smo otisli zato jer smo bili sretni nego bas zato jer nismo bili sretni