Uvijek me veseli svjedočiti kad prva, druga, treća i četvrta generacija američkih Hrvata slavi tamburašku glazbu i baštinu svog kraja.
A takvo zadovoljstvo nalazim diljem ovog sjevernoameričkog kontinenta, gdje se potomci prvih doseljenika okupljaju i druže uz pjesmu i folklor.
>> Hrvati u Clevelandu pili rakiju i vino, jeli čvarke, domaći kruh, pršut...
Dok neki tuguju za prošlošću i bude uspomene "kako je to nekad bilo", u Hrvatskom domu "St. George", u bivšem rudarskom naselju Cokeburgu (Pennsylvanija), uvijek se nešto događa za vrijeme vikenda.
Zgrada Hrvatskog doma kupljena je 1952. godine, a tadašnji predsjednik Bernard M. Luketich bio je maloljetan (16-godišnjak) pa je njegov stariji brat morao potpisati "papire" kako bi se mogle dobiti dozvole za poslovanje. Često mi padnu na pamet riječi njihova oca, koji je navodno govorio: "Berni, kad ja umrem, od vas mladih ništa neće biti".
Ali danas, hvala Bogu, Hrvati nastavljaju s čuvanjem svoje kulture, jezika i običaja – čak i poslije Bernija.
Nedavno je ovdje održana "Velika fešta tamburaša" na kojoj se okupilo oko 200 tamburaša.
Impresivno je bilo vidjeti kako se toliki broj ljudi i glazbenih instrumenata seli iz jedne dvorane u drugu, i to s veseljem i ponosom.
Ovu priredbu, koja trenutačno slavi svoju 25. obljetnicu, domaćini su osmislili tako da svaki tamburaški zbor izvede 30-minutni program i zabavi prisutne.
Na slavlju su nastupili sljedeći zborovi: "St. George" adult tamburica iz Cokeburga, "Sveti Nikola" adult tamburica iz Aliquippae, "Veseljaci" adult tamburica iz Farrella, "Keystone" adult tamburica iz Pittsburgha, "PennSembles" adult tamburica iz Versaillesa, "Sacred Heart" adult tamburica iz McKeesporta, "Žumberčani" iz Clevelanda, "Graničari" iz Milwaukeeja, "Veseli Hrvati" iz Wellanda i "Hrvatsko srce" iz kanadskog Hamiltona.
Uz tako ugledne i velike zborove, lijepi tonovi tamburaške glazbe oduševljavali su prisutne. U modernim dvoranama Hrvatskog doma "Sv. Juraj" mnogi su se osjećali kao u domovini Hrvatskoj.
Također, uživali su u hrvatskoj kuhinji, a svima je omiljena bila proljetna janjetina s ražnja. Bilo je to pravo narodno veselje.
Za ples i razonodu svirao je orkestar "Zabava" koji se pod vodstvom Franka Božičevića pobrinuo za to da svi ostanu na nogama do zore.
>> Zimski susreti američkih Hrvata u Pennsylvaniji: Ovdje se ništa ne događa bez tamburice
