Kada je rekla da je otvorena za sve ludosti, ova Hrvatica iz Dietzenbacha mislila je na pomalo neobične izložbe svojih slika u Njemačkoj.
Valentina Kvesić poznata je po tituli prve hrvatske princeze Hessentaga iz davne 2001. godine.
S Benom Flaigom koji je postao njezin princ predstavljala je Hessen i predvodila Hessentage u Dietzenbachu.
Svoju kraljevsku odjeću ponovno je odjenula u studenom 2015. godine, na susretu Udruge prinčevskih parova Dana Hessena u Hofgeismaru.
Naša sugovornica otkriva kako joj je uloga princeze donijela puno toga, a najviše samopouzdanja i dobrih kontakata.
Gdje je princeza Hessena 15 godina nakon osvajanja ove prestižne titule?
Radi u Lufthansi u Frankfurtu, slika i prisjeća se osvajanja titule. Da se ponovno organizira takav izbor, svakako bih se prijavila. Bilo je to lijepo vrijeme, zanimljiv događaj... Hessentag je proslava koja spaja kulturu, tradiciju i moderni način života. Uvedena je 1961. godine na prijedlog tadašnjeg predsjednika Hessena kako bi se svi raseljeni u 1945. vratili i tamo nastavili živjeti. Od 1971. bira se prinčevski par obučen u tradicionalnu narodnu nošnju koji predstavlja i predvodi Hessentag.
Je li Ben Flaig uistinu bio tvoj princ? Imaš li kakav kontakt s njim?
Ne, nismo uistinu bili par, ali dobro smo izgledali zajedno. Ben danas ima djevojku...
A ti?
Sada imam svog princa. Još živim u Dietzenbachu, ali uskoro se planiramo preseliti u Wiesbaden.
Uz rad u Lufthansi baviš se i slikanjem?
Da, radim apstraktno na platnu jer me najviše nadahnjuju boje. Dok slikam, nemam neku određenu viziju. Jednostavno započnem pa pustim da me potezi odnesu gdje žele. Kao život, nikad ne znate što nosi sutra.
Kad se čovjek prepusti i život mu donese nevjerojatne stvari. Tako je i u slikarstvu?
Istina, sve je u intuiciji i osjećajima. Uvijek ulazim u dijalog sa slikom, promatram ju i gledam kako dalje, što mi govori. Prepuštam i njoj i bojama da upravljaju sa mnom.
Uz svaku sliku ide i pjesma?
Da, njemački pjesnik iz Koblenza Peter Wayand napisao je nekoliko stihova za svaku moju sliku. Projekt smo nazvali KosmoLogien. Otvorila se mogućnost izdavanja knjige s njegovim pjesmama i mojim slikama, ali za to treba novca.
Gdje sve izlažeš?
Dosad sam imala 36 izložbi u raznim gradovima diljem Njemačke, od Frankfurta do Koblenza, a uskoro bih trebala i u Mannheim. Nedavno je na proslavi hrvatskog Dana državnosti predstavnik grada Frankfurta i predsjednik frankfurtskog CDU-a Uwe Becker spomenuo mogućnost izlaganja u njegovom uredu. To bi bilo odlično.
Otvara li se kakva suradnja u Hrvatskoj? Koliko često dolaziš u rodni Split?
Kad bi se mene pitalo dolazila bih svaki tjedan, ali moram se zadovoljiti s dva do tri puta godišnje jer mi posao više ne dopušta. U Splitu sam rođena, živjela do svoje desete godine i puno je lijepih uspomena iz tog vremena. Kad je otac otišao raditi u Njemačku, godinu dana poslije za njim smo došli majka, brat i ja. Poslije se dogodio Domovinski rat pa smo ostali. Split je moj drugi dom i naravno da bi voljela izlagati u njemu. Postoji jedna mogućnost, ali još moramo dogovoriti detalje.
