Godina je 1939. Temperatura se u Chicagu spušta ispod nule, snijeg je preko koljena. Po pruzi ubrzava vlak, a jedna gospođa čeka da poneki grumen ugljena padne s vagona ne bi li ga odnijela svojim ukućanima za grijanje. Bit će to težak početak novog života...
Nekoliko desetljeća kasnije, njezin susjed, američki Hrvat, prisegnuo je kao gradonačelnik Chicaga.
Ponosna su sjećanja prve generacije hrvatskih iseljenika koja opisuje Maria Dugandžić Pašić, bivša producentica CNN-a, ABC-a i FOX-a.
"Radeći na knjizi o Hrvatima Chicaga, pronašla sam komadić žive povijesti koji se posebno ogledao u osobnim životnim pričama. Stoga sam pomislila kako bih trebala oživjeti papir i tako se rodila ideja o filmu", kaže naša sugovornica.
"Uvijek zajedno" premijeru je doživio u jesen 2012. godine na najvećoj čikaškoj javnoj TV postaji koja ima auditorij 12 milijuna gledatelja. Film je poslije prikazan diljem Wisconsina i Indiane te na CatholicTV-u i Hrvatskoj radioteleviziji.
"To je bila velika čast za nas, jer Hrvati nikad nisu imali neki svoj dokumentarac na američkoj televiziji, uz bok s brojnijim grčkim i irskim zajednicama", dodala je.
Dugandžić Pašić priznaje da je filmom htjela pokazati kako su naši ljudi uz puno truda u nepoznatoj zemlji podizali svoje obitelji i održavali tradiciju domovine koja se prenosi generacijama.
"Za većinu useljenika novi život je bio jednostavniji zbog toga što je crkva stvorila jednu zonu prilagodbe. Župa, kao duhovno i fizičko utočište, pomagala je u prvim iskustvima. Bila je i mjesto gdje su se naši ljudi mogli osjećati kao kod kuće, pronaći posao, upoznati prijatelje, buduće supružnike ili naučiti engleski jezik. Tradicionalna proslava blagdana Velike Gospe znači puno u održavanju tog zajedništva i osjećaja pripadnosti onih običaja koje su znali iz starog kraja. Naime, to je najstarija takva proslava u Chicagu. Od 1903. godine održava se na istom mjestu u isto vrijeme".
Taj osjećaj pripadnosti osjetili su i sami gledatelji, iznenadivši producente čikaške televizije.
"U Sjedinjenim Američkim Državama javna televizija se financira putem donacija. Direktor programa otišao je korak dalje i pozvao nas kao zajednicu u studio ne bi li time potaknuo više ljudi na pozive", otkrila je.
Tijekom premijere, broj poziva srušio je telefonski sustav pa su producenti morali otvoriti dodatni u Bostonu.
"Zbog velikog interesa film je odmah ponovno emitiran, što se rijetko događa. Putem donacija zaradili smo gotovo isti iznos koji je ostvaren za vrijeme prikazivanja dokumentarca o Rolling Stonesima i Muddy Watersu", istaknula je Dugandžić Pašić i dodala: "To je dokaz da smo napravili dobar posao. Nisu nas zvali samo Hrvati, primili smo pozive i od Talijana, Amerikanaca, Iraca..."
Naša sugovornica na projektu je okupila i neka zvučna imena.
"Gorana Višnjića sam odlučila angažirati budući da je on poznat američkom gledateljstvu. Radnja Hitne službe u kojoj je stekao popularnost smještena je u Chicagu pa je to bio razlog više. Drugi glas pripada našem lokalnom TV voditelju, Billu Kurtisu. Njegov djed je bio Hrvat, podrijetlom Kuretich, stoga Bill uvijek ponosno priča o svom djetinjstvu".
Dugandžić Pašić istaknula je kako su veliki doprinos u produkciji djela dali franjevci Jozo Grbeš i Ivan Strmečki.
"Uz njih, mnogi župljani su na neki način sudjelovali u radu. Bilo mi je jako bitno takvo zajedništvo, budući da je to njihova priča. Imali smo i glazbenu potporu klape Subrenum iz Župe dubrovačke, kao i Marija Romanovića, Petra Šulentića, Srđana Gjivoje, Damira Segicha te Media Beyonda. Želim zahvaliti svojoj obitelji, suprugu i prijateljima bez kojih ovaj projekt ne bi uspio".
Prema nekim procjenama, u Chicagu danas živi 150 tisuća stanovnika s hrvatskim korijenima. Manji dio njih su članovi zajednice, aktivne dulje od jednog stoljeća. Svi su predani katolici i posvećeni održavanju etničkog identiteta.
"Iako su neki rođeni u Chicagu, morali su postati Amerikancima. Morali su i svladati engleski jezik koji nisu mogli naučiti kod kuće. Imali su dvostruki identitet: kod kuće hrvatski, a izvan američki. Bili su i prevoditelji svojim roditeljima. U filmu ih možete vidjeti kako s ponosom pričaju o domovini, vjeri i zajednici. Pričaju i o svojoj voljenoj župi kao o drugom domu", zaključila je producentica filma, Amerikanka hrvatskog podrijetla koja je na projektu radila 15 mjeseci.
