Što sve spaja Dražena Petrovića, Tonija Kukoča i Dina Rađu s ovim čovjekom? Naizgled ništa, osim američkog života i strasti za sportom. Kritičarima, poput njega samog, nedovoljno razloga.
Ipak, ima još nešto. O legendarnoj trojici s ponosom je pričao da su "njegovi".
On je Ivan Jurković, nekadašnji američki nogometaš koji na čikaškom ESPN-u radi kao sportski komentator.
Ovdje se analizira košarka, bejzbol, hokej, američki, ali i europski nogomet. Kako se u narodu kaže, bezbroj je utakmica u Jurkovim nogama. Korijene ne zaboravlja, a priliku uvijek iskoristi.
"Svi ovdje znaju da sam Hrvat i tko je Luka Modrić. Što radim? Ponedjeljkom komentiram kako je tko igrao u europskom nogometu, što su napravili Rakitić i Perišić", kaže naš sugovornik.
Nakon devetogodišnje nogometne karijere tijekom koje je igrao za momčadi Green Bay Packers i Jacksonville Jaguars, Jurković se povukao iz sporta i umjesto po lopti, počeo je udarati po kolegama igračima.
"Godine 1991. prvi put sam bio na radiju. Producent mi je tad rekao: 'Dobar si. Uz malo treninga i savjeta, možeš raditi ovdje'. Tako sam od 1991. do 1992. volontirao".
A kada je skupio dovoljno iskustva, ponuda od ESPN-a već je bila na stolu.
"Pričam četiri sata svaki dan i nije mi naporno! No, bio sam najsretniji kad sam igrao nogomet. Zamislite, možeš udariti nekog, a ne ideš u zatvor! Lijep osjećaj. Inače, u Sjedinjenim Američkim Državama dobro se zaradi na radiju".
Ivan u domovinu nije odlazio. No, kako kaže, uskoro će prestati odbijati pozive. Možda mu se Hrvatska toliko svidi da u njoj poželi ostati.
"Imam puno prijatelja i rodbine koji me stalno zovu. I jednom ću otići, ali ne zauvijek. Moram prvo vidjeti kako je tamo".
U obitelji Jurković slavilo se 18. kolovoza 1967. godine. Iako je rođen kao Nijemac, Ivan je u Americi pohađao hrvatsku školu. Kod kuće nije pričao ni engleski, ni njemački jezik...
"Roditelji su uvijek bili ponosni Hrvati. Stalno su mi govorili da moram znati tko sam i odakle dolazim. Sjećam ih se kao danas kako uživaju dok pričaju o domovini i smokvama".
Prošlo je 40 godina, ali njegove uspomene iz djetinjstva još uvijek su kristalno bistre. Toga baš nema u Indiani, gdje danas živi!
"Subotom i nedjeljom sjede uz vino, pršut, sir i papriku. Jedu, piju i pričaju o politici. I tada, u jedan sat kreće ganga, a ja spavam jer moram ići u školu. Bilo je smiješno, bilo je posebno i još uvijek je posebno".
Lijepa priča.. od svakog iseljenika,njegovog rada i zalaganja za sebe i za.. Moju Hrvatsku, mogla bi se napisati po jedna knjiga.Samo kada bi ih hrvatski novinari pronašli,u iseljeništvo ili u domovini u njihovom mirovinskom ili gospodarskom povratku. povratku. lp-jm